izložba

Vanja Radauš iz Zbirke umjetnina Damira Ujevića


vrijeme: 09.12.2016. - 09.01.2017.
mjesto: Zagreb; Galerija Idealni grad, Argentinska 5/I

Izložba iz Zbirke umjetnina Damira Ujevića: Vanja Radauš 'Energija stilizirane i ekspresivne forme', otvara se danas, 9. prosinca, u 19 sati, u Galeriji 'Idealni grad'. Izložba ostaje otvorena do 9. siječnja 2017.

Vanja Radauš veliko je ime hrvatskog kiparstva. Intrigantnog i raznolikog opusa, s konstantom u pristupu. Umjetničkom eruptivnošću, silnom stvaralačkom energijom Radauš osmišljava djela kiparskog vitaliteta. Malo je umjetnika koji su u formama pročišćenog volumena, mjeri stilizacije i otvorenosti ekspresionistički razvedene površine, uspjeli izgraditi autentični izraz, opredmetiti silnice naboja i u zaglađenosti plohe i pulsiranju kiparskog tkiva.

U dojmljivoj zbirci obitelji Ujević, koju je s mnogo zanosa oblikovao Damir Ujević, zbirke koja ima svoj začetak, i kasniju razložnu popunu u Damirovoj profesiji, posebno mjesto zauzimaju skulpture Vanje Radauša. Damir Ujević kao vrhunski ljevač umjetnina prijateljuje s mnogim umjetnicima, te s razumjevanjem i poštivanjem doživljava umjetnička djela. Segmente svoje zbirke u pomno pripremanim izložbama prezentirao je u više navrata u galeriji Idealni grad. U dva navrata to su bile izložbe (dakako u komornim dimenzijama) vezane uz spomeničku skulpturu Zagreba, izložba kvarteta kipara S. Sikirice, T. Ostoje, V. Radauša, K. Kovačića, te samostalna izložba Branka Ružića. Svaka od njih svojim visokim vrijednosnim dosezima potvrdila je kreativnu uvjerljivost i osobnost svih sudionika izložbi.

Radauš u svojoj interpretaciji figurativnog dodiruje različitu motiviku, aktove, žene iz svoje rodne Slavonije, prikaz Kristovog raspeća, s jednim od vrhunaca čitavog opusa, ciklusom Panopticum Croaticum. Sjajnom modelacijom Radauš je uravnotežio odnos detalja i cjeline u preglednim kompozicijama, pretežno naglašenog vertikaliteta. Trag ruke i kiparskih pomagala osjeća se u tvarnosti kiparske epiderme koja svjetlosnim mijenama dobiva novu dimenziju. Ova opća načela u oblikovanju majstora izrastaju do vlastitosti stila, Radauševe kiparske emotivnosti kojom sadržajnost uključuje i strast i meditaciju. Ljepota se sama po sebi razumije, no kod Raduša ona nije tek površno atraktivna, već ona ima smisla i trajanja. Žene su i simbol i tradicija, oporost življenja i nježnost prisnosti. Šokice i naricaljke, žetelice i majke s uzdignutom dječjom kolijevkom govore o dostojanstvu utkanom u svakodnevnicu.

Njihova portretnost gurnuta je u drugi plan,likovi označavaju širinu kraja kroz svojevrsnu paradoksalnost dojma, stamenost i prikrivenu konotaciju poetskog. Ljuskovitost u tretmanu draperije, slojevita zgusnutost gradivnih partija, užljebljenja (crteži) na površini, dovode do ekspresije početne statičnosti te se i u tom suodnosu prepoznaje Radauševa sinteza epskog i lirskog. U slutnji dramatskog kroz iskru umjetničkog, ljudskog posvojenja, u skulpturama odmjerenih varijacija u svrhu produbljivanja ideje. Slavonke u lozi karijatida jedan su vid kompozicijskog adiranja sa svojim antipodom u skulpturama složenijeg scenarija forme. Lomnost forme, unutrašnji prostori, dinamičnost obrisa, dramatika stanja, bogatstvo vizura elementi su koji zatočene, misaone, posrnule dovode do bola, tjeskobe izgubljenosti. I svejedno da li radi o proroku Jeremiji, zatvoreniku, bludnici. Ili neimenovanom aktu, torzu koji ogoljelom putenošću odražavaju isto raspoloženje. I u raspetom Kristu odjekuje patnja Golgote. Radauš u njima podiže kiparski napetost do praska, iako uvijek ima na umu jedinstvo volumena, i u nemiru sačuvanu čitkost siluete.

Orijentir u Radauševom opusu prikazi su velikih imena hrvatske umjetnosti, glazbe, likovnosti, književnosti, upamćenih i po njihovim tragičnim sudbinama. U zbirci Ujević nalazimo ih nekoliko, kao sastavnice ciklusa Ponopticum Croaticum, Franju Krežmu i Slavu Raškaj. Svoje velike talente su podarili i iz svoje tjelesne krhkosti i muke života. Radauš  iz njih izvlači epicentre snage, emotivnost daleko od svake sladunjavosti.
Zanimljiva dionica Radauševog opusa njegove su dekalkomanije, slikarske tehnike koju je po nekim izvorima Radauš unio u svijet kompozicije. Apstraktne slike nastale srazom dviju oslikanih površina primjeri su slobodno otisnutih oblika, ali i izrasle impulsom kontroliranog slučaja. No i u nepredmetnosti motivskog sluti se i asocijativnost izgleda, poput stvarnog i imaginarnog krajolika, s ekspresijom boje u svim partijama prikaza. Radauševe slike korespondiraju sa skulpturama slobodnijeg tretmana površine, pomaka narativnog.
 
Ova izložba, bar u naznakama, govori o umjetniku bez čijeg bi djela hrvatska umjetnost dvadesetog stoljeća bila bitno siromašnija. I svaki nas susret s Radauševom umjetnošću istinski obogaćuje. Jer izraz je to kojem se mora vjerovati. Stanko Špoljarić

(M.K., 09.12.2016)


 



http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu