Prošle godine Grace se, s napunjenih 70 godina, prvi put predstavila domaćoj publici koncertom u pulskoj Areni, a ove godine publika ima priliku upoznati i drugu stranu glazbene legende. Premijera filma 'Grace Jones: Bloodlight and Bami', redateljice Sophie Fiennes koja će se održati u petak, 21. prosinca, u 21 sat, u kinu Europa (Varšavska 3).
vrijeme: 21.12.2018. 21 h
mjesto: Zagreb, Kino Europa, Varšavska 3
Veća od života, divlja, strašna, androgina – Grace Jones igra sve ove uloge – pa i više od toga. Nevjerojatan dokumentarac još jedne iznimne žene Sophie Fiennes (Pervertitov vodič kroz film i Pervertitov vodič kroz ideologiju) imat će svoju hrvatsku premijeru u kinu Europa, u petak 21. prosinca, u 21h.
U prosincu, kino-platna, ali iz sve ono oko njih osvajaju – žene! Vrijeme je da ih upoznamo u ulozi ljubavnice, kćeri, majke, sestre, pa čak i bake. Dok se Grace razotkriva pred našim očima i pomaže nam da upoznamo što se nalazi iza maske, Sophie donosi priču o glazbenoj ikoni koja je odlučila život zgrabiti za jaja – i držati već preko sedam desetljeća!
Film prati Grace na putovanju automobilom duž njezine rodne Jamajke sa sinom Paulom i nećakinjom Chantal, gdje otkrivamo njezine obiteljske korijene. Za to vrijeme senzualnost otoka i njegov tropski sjaj odzvanjaju užicima koji su podjednako utjecali na Grace i njezin apetit za životom…
Na jamajčanskom dijalektu bloodlight označava crveno svjetlo koje signalizira snimanje u studiju, a bami vrstu kruha koju je Grace posebno voljela kao mala. U filmu se izmjenjuju prizori Jamajke s javnim i privatnim životom Grace Jones. Vidimo je kao ciganku između Tokija, Pariza, Moskve, Londona i New Yorka, umjetnicu u jamajčanskom studiju s glazbenim dvojcem Slyjem i Robbiejem (koji je prate tijekom cijele karijere), ili kako prepričava obožavateljicama iza scene o svojem slavnom TV pojavljivanju kod Russella Hartyja iz vlastite perspektive. Topla i duhovita, ona je podjednako i Bako – divlji hedonist i ljubitelj zabava – i snažna i ustrajna poslovna žena.
Njezina pozornica je stalna točka na koju se film vraća, s pjesmom Love Is the Drug izvedenom poput arije, koja film vodi do finala, te najdirljivijim scenama, među kojima je susret s francuskim fotografom Jean Paulom Goudeom, ocem njezina sina Paula i tvorcem njezinih legendarnih omota albuma. Ovo je Grace kakvu još nismo vidjeli, koja nas podsjeća što to znači usuditi se stvarno živjeti. U svim svojim vidljivim kontradikcijama, Grace Jones doima se kao iznimka, no i kao identifikacijska točka: ona je iznimka koja potvrđuje pravilo.
