Sve mačke Irene Podvorac
Dovoljno je zagledati se u oči mačke koju je tako realistično portretirala Irena Podvorac i razumjeti umjetničinu opčinjenost mačkama. Taj dubok, magičan i hipnotičan pogled traži od promatrača puno poštovanje. Kako mačka komunicira mislima neposredno, a mimikom prevodi ono što mi ne razumijemo, svojim očaravajućim pogledom gotovo da zahtjeva od umjetnice da joj načini spomenik. Umjetnica, pak, kreativna i zanesena tom idejom, s radošću stvara skice spomenika, crteže, keramičke maketice, drvene reljefe, monolitne skulpture, žičane prostorne siluete; sve to posvećeno stvorenju kojeg su u starom Egiptu štovali do božanstva. Mačkina samouvjerenost i oholost koju pokazuje nad intelektualno inferiornijim bićima, izaziva kod ljudi dvostruki odnos: ili je obožavaju, kao u predkršćanstvu, ili se je boje, te joj pripisuju, kao u srednjem vijeku, vještičje i sotonske uroke, što je ostalo i danas kao vrsta praznovjerja; pazi da ti crni mačak ne pređe preko puta, pa za svaki slučaj, da spereš urok, tri puta pljuni.
U jednom trenutku, umjetnica zaboravlja stvarnost, i prestaje hipnotička opčinjenost ovim zavodnicama, mačkama, i umjetnice se prepušta stvaralačkoj igri. I tako nastaje stisnuta, rastegnuta, ljuta, nakostriješena- ugrožena, opasna, umiljata, iščekujuća, odsutna, pozorna, zamišljena, i ina mačka i prestaje biti strogi motiv, već postaje igra oblika, materijala, boja i doživljaja čiste skulpturalnosti. Duhovite postave mačke na visokom „prijestolju“/postamentu, žičani obrisi, reljefi ili blok-skulpture otvaraju mogućnost kiparskih analiza u kojima naglašavamo dinamiku, finu strukturu, volumen koji uspješno hvata svjetlo i asimilira istodobno puni i prazni prostor u intrigantnu cjelinu. Raspon svih tih elemenata je širok i ovisi o metodi oblikovanja /gradnje volumena i dakako o motivu koji ga je potaknuo i doživljaju koji se usjekao u sjećanje. Sve to umjetnica donosi i u crtežima na papiru, bogato u reljefima.
Irena Podvorac se kao kiparica i ranije posvetila animalistici. Ostvarila je izložbu na na temu bika, što je intrigantna tema kojom su se bavili mnogi kipari svjetskog ugleda. Svaki je od njih (a da spomenemo samo Pabla Picassa ili Vojina Bakića) tražio načina kako postići kiparskim sredstvima eruptivnu snagu koju u svom snažnom tijelu i opasnim rogovima posjeduje ta veličanstvena životinja. Irena Podvorac je i s bikovima iskušavala sve kiparske mogućnosti, od punog volumena, do siluete, od reljefa do prostornog prožimanja i svjetlosne suradnje na kiparskom učinku.
I kod mačaka na jednako vješti način umjetnica oblikuje držanje, pokret, osobnost, narav, izraz, stav i sve ono što karakterizira mačku, koja je savršeno elastična, gipka, elegantna i otmjena životinja. Ne samo inteligentna, prepredena, divlja već i umilna, ljupka, zavodljiva, mačka je kao kućni ljubimac, ovdje, doista, dobila svoj spomenik, ili ako hoćete čitav niz malih spomenika. Možemo slobodno reći da je motiv ove izložbe Irene Podvorac složen, a mogao bi nositi i naslov „Divljina prilagođena civilizaciji“. MAU. MIJAU.
Branka Hlevnjak
