U petak, 5. listopada u 20 sati, u izložbenom prostoru Athens Museum of Queer Arts u Ateni, Grčka, otvara se izložba 'Procesi' autorice Tanje Minarik. Ovo je prva u nizu suradnji kolektiva queerANarchive i Athens Museum of Queer Arts koja se temelji na razmjeni programa mladih umjetnika/ica.
vrijeme: 05.10.2018.
mjesto: Atena, Grčka
Nakon splitske postave rada Procesi autorice Tanje Minarik koja je realizirana u kolovozu 2017. u galerijskom prostoru Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih, u partnerstvu s Athens Museum of Queer Arts rad će ovom prilikom biti predstavljen grčkoj publici u Ateni. Izložba je dio programa kolektiva qIZLOŽBE koji u partnerstvima s drugim europskim organizacijama nezavisne kulture radi na promociji mladih hrvatskih queer umjetnika/ca na međunarodnom nivou.
Athens Museum of Queer Arts (AMOQA) je hibridni prostor za istraživanje i promociju umjetnosti i istraživačkog rada na temu seksualnosti i roda. U prostoru se organiziraju tematske večeri, performansi, projekcije dokumentarnih filmova na temu rodnih politika, eksperimentalnih queer filmova, tehnološke radionice, predavanja na temu roda, queer glazbeni programi i dr.
O radu.
Imale smo istu početnu poziciju. Geografsku lokaciju rođenja. Nekoliko država kasnije imamo različite putovnice. Ja sa svojom, bez traženja odobrenja vlasti, mogu posjetiti 143 države, ona 155. A procesi koje prolazimo dok tražimo jednu državu u kojoj obje možemo živjeti zajedno nisu baš jasni i čitki. - jedan je od uvodnih zapisa kojim autorica jasno ukazuje na geopolitički i biopolitički kontekst iz kojeg rad Procesi proizlazi. Isto tako, odmah je jasno da političkom Tanja Minarik pristupa iz osobne i intimne pozicije osobe koja traži mjesto, državu suživota sa svojom partnericom. U tehničkom smislu višekanalna video instalacija, Procesi je rad u kojem se isprepliću pitanja privatnog i javnog, pitanja koja autorica otvara kroz tekstualne dnevničke zapise koji fragmentarno prate i propituju procese koji mijenjaju i određuju životno iskustvo ovog istospolnog para. A dnevničke zapise prate video snimke gradova koje sama autorica opisuje kao svojevrsne meditacije o odnosima kroz petlje, praznine i međuprostore. Ti prikazi grada bez identiteta i povijesti Procese čine potragom ovog para za vlastitim antropološkim mjestom.
Korištenje tekstualnih zapisa i video slike, te potreba autorice da kroz dokumentiranje procesa kroz koji prolazi istome nađe i značenje smješta ovaj rad u širi kontekst radova suvremene dokumentarističke prakse. Prakse koju kao ponovni interes umjetnika za promišljanje odnosa realnosti i estetike prepoznaju Erika Balsom i Hila Peleg u uvodniku zbornika
Documentary Across Disciplines (2016.). Tu se Tanja Minarik u organizaciji dokumentarističkih zapisa koja uvjetuje i sam postavu rada poziva na baze podataka. Tako izbjegava stvaranje zatvorenog linearnog narativa te otvara mogućnost stvaranja cijelog niza narativa koji ovise o odabiru kretanja samog promatrača kroz stvorenu bazu podataka.
U smislu samog sadržaja ovaj rad dokumentarističkog karaktera polazi iz pozicije drugog u društvu, pozicije u ovom slučaju određene drugačijom seksualnošću te različitim državljanstvima. Iz tih pozicija potraga za mjestom realizacije zajedničkog života istospolnog para, nešto što se heteronormativnoj većini servira zdravo za gotovo, postaje proces koji ima snagu kritičkog odnosa prema političkim sistemima koji administrativno reguliraju odnose među ljudima. Premda ovaj rad ne usvaja provokativnu estetiku i subverzivni karakter koji često karakteriziraju queer izričaje, ipak ga možemo smjestiti u okvire queer umjetnosti. Osobno i privatno kroz ovaj rad postaju javno što rezultira političkom i institucionalnom kritikom, iz perspektive drugačije seksualnosti. Procesi tako svojom staloženošću, kontemplativnošću i dozom rezignacije otvaraju novu perspektivu unutar queer umjetnosti. (Kolektiv queerANarchive)
