Preskočite na glavni sadržaj

Predstavljanje murala 'Povijest grada Visa' umjetnice Natalie Borčić

Predstavljanje murala 'Povijest grada Visa' akademske slikarice Natalie Borčić održat će se večeras, 21. rujna u 19:30 sati, u Hrvatskom domu u gradu Visu. Rad će predstaviti likovni kritičar akademik Tonko Maroević.
vrijeme: 21.09.2018.
mjesto: Hrvatski dom, grad Vis
Svečanost će otvoriti gradonačelnik grada Visa Ivo Radica, a u nastavku programa viški pjesnici i glumci (Lina Blažević i Antonija Baržić) će recitirati pjesme o Visu, povjesničar (Boris Čargo i Goran Mladineo) će pričati o zanimljivim i bitnim događajima iz povijesti otoka te će zapjevati viška klapa.  

Mural „Povijest grada Visa“ nalazi se u glavnoj sali u jednoj od najznačajnijih zgrada na otoku Visu – Hrvatskom domu. Zgrada je upisana u nacionalni Registar kulturnih dobara. To je centar viške kulture i društvenog života te je kao takav značajan  za nacionalni identitet. Građena je s ciljem otpora Austro – Ugarskoj monarhiji 1905. i jačanja nacionalne svijesti Višana. Prošle godine je  renovirana što je nekako i bio povod da se još malo oplemeni, stoga je gradonačelnik Visa Ivo Radica došao na ideju da se naslika mural koji bi prikazivao povijest grada s nacionalnom komponentom.

Vis kao najstariji grad u Hrvatskoj ima dugu i burnu povijest – 2500 godina. Stoga nije bilo nimalo lako prikazati sve što je za grad bilo bitno, kako se razvijao te od čega je živo sve to vrijeme. No dimenzije zida išle su mi u prilog. Rad je dugačak 7 m a visok 4 m. Izabrala sam panoramski prikaz viške vale te sam odlučila priču nizati u planovima. Pogled na valu je s povišene – ptičje perspektive. Prostor je građen atmosferskom perspektivom no istovremeno je prisutna semantička (ikonološka) perspektiva.  Semantička perspektiva ne rješava odnose veličina među motivima na slici s obzirom na njihovu udaljenost, već s obzirom na njihovu važnost. Temeljne boje slike su boje sepije (nijanse smeđe, narančaste, oker i bijele). Time sam oku željela olakšati gledanje jer je bilo puno motiva za prikazati. Samo neki detalji su u bojama zelene, bordo i plave. Izborom ovih boja mural djeluje kao neka stara povijesna karta. U prvom planu nalazi se viški težak i žena koji se vraćaju iz polja s magarcem i kozom. Prolaze cestom uz koju se nalaze vinove loze i grožđe, stablo rogača (na čijoj se grani nalazi ptica gardelin koje su Višani od davnina lovili), biljka Buhač i smokva. U drugom planu vidimo dva lika koji šetaju kao simbol građanskog društva jer Višani osim što su bili težaci voljeli su se lijepo obući te su njegovali kulturu i građanski život. U sredini uvale nalazi se ribar koji vadi mrežu s ribama iz  mora i galebovi. U lijevom dijelu slike smještene su iskopine stare Isse, glava kipa božice Artemide, amfore i staro groblje Martvilo. U trećem planu možemo vidjeti poluotok Prilovo sa Issejskim kazalištem i renesansnom crkvom, suncobrane na plaži kao simbol turizma te jedrilice kao simbol nautike od čega danas otok najviše živi. U četvrtom planu prikazane su tri vojne utvrde na vrhovima brda i u daljini Viška bitka. Oko murala naslikan je diskretno pleter te je put na kojima težaci hodaju popločan kvadratnim kamenim pločama što je ujedno nacionalna nota slike. Mnogi su me pitali hoću li prikazati Josipa Broza Tita ili stanje ratova na otoku u 20. stoljeću no odlučilo smo se ne previše skoncentrirati samo na to vrijeme jer je povijest Visa preduga i prebogata da bi ovi motivi dominirali. Tri vojne utvrde na muralu su dovoljan simbol  otoka kao vojne baza dugo vremena u povijesti.



Riječ autorice:

'Iznimna mi je čast bila slikati ovaj mural. Nije bio lak zadatak to osmisliti i raditi na skeli puna tri ljetna mjeseca. No, jako sam uživala u svakom dijelu realizacije. Imala sam osjećaj da mi pripada ovaj zadatak jer znam svaki detalj koji slikam duboko u dušu. Tu sam se rodila, provela djetinjstvo i ranu mladost. Slušala sam priče svojih nonota i nona o mijenjanju uvjeta života na otoku, o ratu i neimaštini, bijegu u El Shat u Africi, bolesti vinove loze – Peronospori ali i o vremenima bogatstva i blagostanja te viškim legendama. Osim toga, znam što je to otočki mentalitet i koliko je teško tu opstati ako imaš drukčiji senzibilitet od većine. Znam sva lica otoka, ne samo ova ljetna, puna boja i šušura. Zima na otoku je nešto posve drugo.
Meni kao slikarici jako je lijepo osjetiti da netko cijeni moje znanje i rad. Istovremeno mi je bio izazov suočiti se i upustiti u ovaj projekt. No, ni u jednom trenutku nisam sumnjala da neću moći. Što nije baš tipično za mene, često previše propitujem sebe, svoje mogućnosti i pogotovo svoje slikarstvo. Drago mi je da sam uspjela u tome te da je struka potvrdila da je dobro. Ovo mi je veliki vjetar u leđa za buduća ostvarenja. U ovom radu najviše sam iskoristila iskustva iz svojih slikarskih ciklusa „Čuvari putovanja“ kojeg sam u proljeću predstavila zagrebačkoj publici u galeriji Karas te iz ciklusa „Putovanja - osvajanja“. To je bio ciklus od sto minijatura pejzaža – slikarskog dnevnika s putovanja. Minijature se zahvaljujući jednom sretnom događaju nalaze danas posvuda po svijetu.' (Natalia Borčić)