izložba

Joško Eterović u Galeriji Kranjčar


vrijeme: 19.04.2016. - 03.05.2016.20,00
mjesto: Zagreb; Galerija Kranjčar, Kaptol 26

U utorak, 19. travnja, s početkom u 20 sati, u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, otvara se izložba pod nazivom 'Ekscelentnost materije'  autora Joška Eterovića. Kustos izložbe je Dominique Narran, a izložba se može razgledati do 3. svibnja.

Na prijelazu u osamdesete godine Eterović je predosjećao da će se, bude li se i dalje želio izražavati geometrijskom apstrakcijom koja se u njegovoj slikarskoj praksi od samih početaka nametnula kao jedini mogući put, morati odvažiti i na druga rješenja, kako ne bi ostao zarobljen u kodovima i diktatima modernizma na izmaku. Pretežnim i usustavljenim korištenjem tvari priskrbjet će tako svojemu slikarstvu veći učinak i punoću. Zagrebačka izložba donosi prilično suženi izbor recentnih slika koje su reprezentativne upravo za takav "tvarni" pristup. Sva ovdje izložena djela imaju dva zajednička obilježja: jednostavnost i pregnantnost tvari. Jednostavnost osnovnog crteža koji strukturira kompozicije, te pregnantnost tvari koja se izražava na različitim podlogama: platnu, drvu, pleksiglasu.

Ovaj put počast se odaje krugu: podijeljenom krugu, te krugu koji katkada stvara iluziju da se "okugljuje", ako mi dopuštate ovaj neologizam, a s kojima trodimenzionalno korespondiraju prave kugle, ti blistavi volumeni u prozirnim kutijama.

Za te osnovne sheme potrebna su samo dva instrumenta: ravnalo i šestar. S njima Eterović komponira slike koje sam maločas proglasio jednostavnima, ali i "evidentnima", pri čemu evidentnost smatram sinonimom za uvjerljivost i učinkovitost. Jednostavnost tih djela, međutim, ni po čemu ne ograničava njihovu originalnost, naprotiv, jer svatko zna da u području stvaralaštva jednostavnost iziskuje izvrsnost. Ovaj umjetnik upravo tako uspijeva nametnuti svoj rad i uvjeriti nas u njegovu relevantnost. Razliku pak čini odabir likovnih opcija, primijenjena sredstva, ali ponajprije kvaliteta izvedbe. Realizacija mora biti posve besprijekorna. I najmanji nedostatak odmah se vidi i može diskvalificirati estetsku dimenziju. Veoma pomnim i preciznim radom na tvari, gustoćom reljefa te kvalitetom geste dobivaju se iznenađujući rezultati. Utoliko ovom prigodom želim pozdraviti profesionalnost Andrije Blaževića koji već preko trideset godina asistira Eteroviću i pomaže mu u realizaciji djelā. Asistent je to bez premca, neospornih tehničkih i umjetničkih kompetencija.

Nekoliko djela s ove izložbe naročito plijene moju pozornost. Opisat ću samo neke od njih, jer deskripcijsko obilje ubrzo postaje zamorno.
Tu je ponajprije platno neobična formata (300x90). O čemu je točno riječ? Kompozicija ni ovdje nije komplicirana. Tri se kruga nižu po okomici, a presijecaju ih tri kose crte koje idu širinom platna. Te kose crte što dijele krugove oblikuju i četiri trapeza. Ovaj naizgled jednostavan izbor zadobiva svu važnost u dinamici slike. Uočavam da Eterović uvelike pritječe kosim crtama, nikada dijagonalama. Kose crte imaju tu prednost da stvaraju pomaknutost koja ponekad izaziva blagu neravnotežu, naročito kada je riječ o crno-bijelom platnu, koje je nužno veoma kontrastno. Dva dijela nikada nisu vizualno ekvivalentna, što stvara značajnu napetost koja itekako ide u korist slike. No vratimo se tom visokom platnu. Tri kruga kao da lebde uz sasvim blagi efekt rotacije. Oni su tek reljefne forme, ali sugeriraju treću dimenziju svojstvenu kugli.

Na tom impozantnom djelu posebno mi se upečatljivima čine nježnost i lakoća kojima odiše. Anegdote radi, recimo i to da je sama slika iziskivala mnogo rada, dugog i minucioznog rada ne bi li se postigao taj uravnoteženi i suptilni likovni "događaj" velike kromatske profinjenosti. Eterović ne traži nužno optičku varku; u njegovim likovnim projektima ona nije namjerna. U tom smislu njegov rad nema veze s Op Artom na koji se, uostalom, i ne poziva. Učinci se neizbježno ostvaruju. Čine li to nauštrb djela? Ne bih rekao. Slikarstvo može samo profitirati od svega što uspijeva animirati površinu, učiniti je na neki način življom. Neko je vrijeme svaki oblik iluzionizma bio zazoran. To je vrijeme prošlo. Monokrom je imao svoj "trenutak slave" u okrilju velikog modernističkog redukcionizma. Istina je da se monokromom u strogom smislu, dakle plohom u boji, bez nijansi i ikakve infleksije, izbjegava iluzionizam. Kao što je govorio Franck Stella, a citiram ga po sjećanju: "Čim nanesemo boje na platno, to počinje!" Odnosno: pojavljuju se učinci. Valja dakle prihvatiti stanovitu dozu iluzije.

Slika o kojoj govorim izvlači, dakle, korist od tog udjela iluzije, no ponovo ću podsjetiti, pa makar zazvučao dosadno, da ona za autora nije nužno hotimična. Još jedno platno, formata 100x200, polučuje znatan optički učinak. Ta dominantno crno-bijela kompozicija sastoji se od vertikaliziranog trokuta i dvaju krugova koji se preklapaju. Rezultat je dojmljiv, veoma grafičan. Krugovi kao da oblikuju neobičan cilindar koji stvara dojam projicirane oblosti. Djelo je veoma originalno i novo u još uvijek bogatoj produkciji zagovornikā geometrijske apstrakcije. Tvar je u njemu sveprisutna. Boje izbijaju iz površina premazanih crnom i bijelom, stvarajući vibracije uslijed kojih ukupnost dijelova biva još aktivnijom.
Na izložbi ima i drugih osobitih djela. Riječ je o kružnim slikama na drvu koje donose vlastite svjetove. Jesu li to reducirana nebeska tijela, kreacije nadahnute živim svijetom? Korištena tvar, u ovom slučaju silikon, svojom blago viskoznom sjajnošću istodobno evocira tjelesne tekućine i neku vrst paučine. Kada se primaknemo tom naizgled monokromnom tondu, posebice kada je predmet savršeno osvijetljen, uočavamo konstelaciju točkica u boji koje blistaju i slici priskrbljuju blagotvornu vibraciju.

Malo dalje, dvije kugle vise u kutiji od pleksiglasa i kao da lebde u bestežinskom stanju, što im daje stanovitu lakoću, iz koje proizlazi i dojam da smo ponovo u nazočnosti svjetova u malom. One kao da su delikatni trodimenzionalni odjeci te valorizacije kruga prisutne kroz cijelu izložbu. Osim već spomenute jednostavnosti koja rukovodi komponiranjem djela, htio bih dodati da mi se kod svih ovih djela najdojmljivijim čini to što uz Eterovića, baš kao i uz druge zahtjevne umjetnike, umičemo lakoj zavodljivosti i efemernosti dekorativnog. Dakako, većina ovih djela jest lijepa, ali riječ je o "bizarnoj ljepoti", da citiramo Baudelairea. Još i danas, kao što je u prošlosti bio slučaj s njegovim velikim ciklusom Kamenolom, možemo uživati u umjetnikovoj sposobnosti da nam pred oči iznese vizualno iznimno snažna platna, ali i da ostvari pročišćene, suptilne, pa čak i minimalističke slike i bareljefe. Dvije su to krajnosti njegova umijeća u kojima se ogleda sva širina njegovih likovnih kvaliteta. Ono za čim Eterović u svojim eksperimentima traga jest prije svega modernitet. Njegova djela donekle se "opiru" neposrednom prisvajanju pogledom te zadržavaju začudnost i intrigantnost koji im osiguravaju trajnu snagu i čar. To nam iznova dokazuje i ova izložba. Dominique Narran: Ekscelentnost materije / s francuskoga prevela Vanda Mikšić

(M.K., 18.04.2016)



http://www.forum.tm/vijesti/cekate-animator-kulture-koji-je-odgojio-generacije-teslasa-i-koncarevaca-i-jos-uspjesnoOčito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpuf
Očito je prioritet betonizacija, umjesto humanizacije prostora - See more at: http://www.forum.tm/vijesti/ocito-je-prioritet-betonizacija-umjesto-humanizacije-prostora-1954#sthash.5VEPunem.dpu