U okviru ovogodišnjih Dana hrvatskog filma u ponedjeljak je u prostorima Akademije dramskih umjetnosti F22 otvorena izložba filmskih scenografija Vladimira Tadeja, s rijetko viđenim fotografijama i skicama iz domaćih filmskih klasika za koje je radio.
vrijeme: 18.06.2018.
mjesto: Zagreb, Akademija dramske umjetnosti, Scena F22, Frankopanska 22
Pod nazivom "In memoriam Vladimiru Tadeju" izložba, ostvarena u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom, obilježava lik i djelo nedavno preminulog umjetnika bogatog filmskog opusa.
"Tadej je bio redatelj, scenarist, glumac, a manje je poznato da je bio jedan od pionira hrvatske scenografije, te je uz Želimira Zagottu, Dušana Jeričevića i Željka Senečića jedan od najvećih hrvatskih scenografa", rekla je Diana Nenadić, umjetnička ravnateljica Dana hrvatskog filma.
Njegov radni vijek počinje poslije Drugog svjetskog rata i traje do devedesetih godina. "Radio je scenografije različitih tipova, naturalističke, stilizirane, u ruralnim područjima i urbanom miljeu, a bio je i veliki likovni talent kao što se vidi na izložbi", ustvrdila je.
Nenadić kaže kako izložba donosi presjek jednog velikog djela koje je ostalo po strani. "Scenogafija je možda minorizirano i zapušteno zanimanje na ljestvici filmskih zanimanja, premda je za svaki film itekako važna. Tadej se jako dobro prilagođavao svim situacijama i pokazao velik raspon rada, što je fascinantno", ocijenila je.
Po njezinim riječima, izložba je tek informativna, svojevrsni podsjetnik na baštinu koja se događala prije nekoliko desetljeća, a za veći projekt trebalo bi imati Tadejeve originalne skice i staviti ih u širi kontekst.
Od "Izgubljene olovke" do "Bitke na Neretvi"
Vladimir Tadej (Novska, 1925 – Zagreb, 2017) režirao je desetak cjelovečernjih filmova prema vlastitim scenarijima, među kojima su filmski klasici namijenjeni djeci ("Družba Pere Kvržice", "Hajdučka vremena", "Tajna starog tavana" i "Kanjon opasnih igara") te komedije ("Žuta, "Hitler iz našeg sokaka").
Pisao je scenarije za animirane filmove, pojavljivao se u filmovima i kao glumac, povremeno kreirao kostime te potpisao desetke filmskih scenografija.
Najprije je studirao arhitekturu, no prekida studij 1947. zbog poziva iz Jadran filma, gdje je prvo asistirao scenografu u filmu "Živjeće ovaj narod" Nikole Popovića, a već dvije godine poslije dobio je i samostalniji zadatak u Marjanovićevoj "Zastavi" (1949), gdje je u dvojcu s iskusnim kazališnim scenografom Vladimirom Žderinskim, trebao osmisliti seoske interijere u području pod partizanskim nadzorom gdje se odigrava dio radnje.
Svoj je scenografski rad usavršavao u češkom studiju Barrandov, te kasnije surađivao na mnogim scenografski zahtjevnim i za hrvatsku kinematografiju važnim filmovima u Hrvatskoj i drugim republikama bivše Jugoslavije, danas klasicima.
Među njima je i proslavljeni njemačko-hrvatski serijal "Winnetou", u kojem je scenografski oblikovao većinu od devet filmova.
Nakon suradnje s Vatroslavom Mimicom, na filmu "Kaja, ubit ću te", povjerenje dobiva i od Relje ("Kota 905") te Škubonje ("Izgubljena olovka"). Radio je i za Šimatovića ("Pustolov pred vratima"), Tanhofera ("Dvostruki obruč"), Gluščevića ("Čovik od svita"), Vrdoljaka ("U gori raste zelen bor") i Bulajića ("Bitka na Neretvi").
S Brankom Bauerom surađuje u četirima hrvatskim klasicima - "Samo ljudi", "Tri Ane", "Martin u oblacima" i "Licem u lice". (Hina)
