Ivan Čižmek - Grad Gorgone, aproprijacija u 99 slika

Izložba će biti predstavljena u dva dijela, na dvije lokacije:

18. 05. 2018. - 26. 05. 2018.
Društvo arhitekata Zagreba
Trg bana Josipa Jelačića  3/1, Zagreb
Razgovor s Ivanom Čižmekom, prof. Tihomir Jukić, 18. 05. u 19 sati, DAZ

23. 05. 2018. - 20. 06. 2018.
Hrvatski muzej arhitekture (HAZU)
Ul. I. G. Kovačića 37, Zagreb
Radno vrijeme:
Ponedjeljak, utorak, četvrtak i petak: 10-16 sati
Srijeda: 10-19 sati

Ivan Čižmek, zagrebački urbanist, arhitekt, radikalni i slobodni kritičar vremena i prostora predstavljen je na izložbi Grad Gorgone: Aproprijacija u 99 slika kroz izbor listova urbanističko-umjetničke mape. Prvi dio izložbe postavljen u Društvu arhitekata Zagreba fokusira se na umjetnički pristup prostoru i  odnos prema djelima pripadnika Gorgone, koje Čižmek primjenjuje u čitanju grada, njegovih struktura i urbanističkih i etičkih konotacija.  Umjetničko svjedočanstvo grada pronalazi u crtežu Kuća Gorgone Josipa Vanište koje je polazište za umjetničko-arhitektonsko istraživanje, Čižmekove studije Kuće Gorgone i Grada Gorgone. Aproprijacije radova unutar listova Čižmekove mape nastale su na principu prepoznavanja i interpretiranja  struktura grada u umjetničkim djelima njegovih prijatelja i suvremenika. Ponovno čitanje umjetničkog rada i interpretiranje prisutno je u Čižmekovom radu i kroz konstantne autoaproprijacijske postupke varijacije rada, fotokopiranja, tekstualnog i slikovnog nadograđivanja rada. Složen kolaž vizualnog teksta satkanog od novinskih isječaka, crteža i rukom dopisanih zabilješki, način je uspostavljanja komunikacije s ranije nastalim radom. Stvaranje relacijskih odnosa u brojnim pismima i korespondenciji koju su njegovali gorgonaši, odlika je i Čižmekovog rada kojim u pisanoj formi dostavljanja misli prati sve procese njegova nastanka, pa tako i ove izložbe koja preispituje što je Grad Gorgone.
U jednom od svojim manifestnih tekstova „13 uputa za čitanje Nacrta“ Vaništa iznosi
(...)  „Gorgona ne traži djelo ni rezultat u umjetnosti.
Njena misao ozbiljna i oskudna, uzmiče pred ukorijenjenim navikama življenja."

U istom tekstu Vaništa ističe „Ona vrednuje po situaciji. Njena pažnja prelazi sa bitka spram privida. Gorgona se definira kao zbir svojih mogućih tumačenja“ , čime se  ponajbolje opisuje dugi dio izložbe postavljen u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU gdje je izložena Mapa Zagreb u 99 varijacija, Čižmekov autobiografski pregled događanja u Zagrebu u periodu od devedesetih do 2010. U njoj su u suodnos postavljene nekadašnje utopističke urbanističke vizije grada i slika današnjeg urbanog prostora. Bogat i slojevit sadržaj mape podijeljen je u tri veće sadržajne cjeline urbanizam i prostorno planiranje, umjetničko svjedočanstvo grada, te društveno-ekološke vizije grada, unutar kojih su razrađena autorova emocionalno urbanistička usmjerenja, urbanističko promišljanje grada,  sudbina javnog prostora grada u tranziciji,  osvještavanje o  važnosti prirodnih potencijala i ekološke vizije grada, građanske svijesti i sloboda.

Kolaži slike i teksta najintimnije kroz crtež i rukopis ocrtavaju autorovo proživljavanje grada promijenjenih vizura, devastiranih pojavom novih struktura koje Čižmek bilježi kroz period od dvadeset godina. Listovi mape su svojevrsni terapeutski kontinuirani rad koji analizom i konfrontiranjem u vidu slikovnih i tekstualnih komentara, otvaraju prostor slobode.
Višeslojni kolaž novinskih članaka i autorskih komentara upućuje na višesmjerno istraživanje, krećući se kroz izložbu bilo u smjeru citirane  literature (Faucault, Attali, Jacquard, Derrida, Nemec, Gulin-Zrnić, Mattioni i dr.), urbanističkih studija grada ili prema nizu nerealiziranih studija koje propituju etičke i prostorne vrijednosti čovjekova okoliša, kao mjesto osobnog i kolektivnog identiteta, otkrivamo autora generatora utopijskih prostora, ljudskosti, budućnosti.

U urbanizmu Dugava koje su uključile postojeći ruralni kontekst naselja (Hrelić) i dodale humane stambene blokove, društvene (prostor za igru) i trgovačke (Oktogon) sadržaje, čuvajući pritom zatečeni i izgrađeni prirodni okoliš (rukavac Save, zelenilo) nekadašnjih naselja, vidljiv je Čižmekov nježni program izgradnje Novog Zagreba. Takav pristup pokazuje razumijevanje i ljubav prema gradu, te poznavanje kulture stanovanja i tradicionalne strukture zagrebačkih donjogradskih blokova, odnosno baštine građanskog društva. Upravo je taj emocionalni odnos prema gradu proizveo Mapu koja sadrži stotinu prikaza gustog vizualnog teksta, koja u sedam cjelina razvija zasebne priče i ocrtava Ivana Čižmeka kroz  teme i područja koje su ga zaokupljale na profesionalnom i intimnom planu. One promišljaju prostor i način života, prirodno prostiranje grada, kulturu prostora i planiranje grada, sudbinu javnog prostora, grad u tranziciji i prostorne tropizme, croacid, činovnički urbanizam, urbanizam nofca (sve Čižmekovi termini).  Čižmek  se posebno osvrće na paradigmatske tekstove o gradu budućnosti A. Mohorovičića te Šegvićevo građansko društvo i baštinu socijalističkog grada postavljajući ih u suodnos s vremenima nesređenog sustava poraća. Mapa pomišlja etičke i prostorne vrijednosti prostora, zabilježene krećući se gradom kroz prostor i vrijeme, heterotopije, mjesta sreće i mjesta zla koje poništavaju grad. Urbani fenomeni današnjice, emocionalno i vizualno preoblikovani u prikazima, postaju ne-mjesta brutalnog grada i obitavalište proždrljive kapitalističke zvijeri.

Integralne vizije o urbanom prostoru kao humanom i funkcionalnom potiču kako iz duha Ivana Čižmeka, tako i iz njegove edukacije u Parizu, a korbizjeanski duh  i iskustvo rada u Parizu ostavilo je traga na urbanističkoj praksi Ivana Čižmeka kroz rad u Urbanističkom institutu Hrvatske i Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša. Čižmek kao sudionik zagrebačkog međunarodno značajnog pokreta Nove tendencije, te kroz druženje s sudionicima Gorgone, ostaje trajno povezan sa zagrebačkom likovnom scenom, a kroz Europan s europskom, prvenstveno francuskom kulturom i vizijama grada.

Sukus umjetničkih refleksija o prostoru i načinu života vidljiv je u prikazima grada kroz interpretacije Kožarića (odnos planine i grada), Vanište (vodena avenija), Knifera (meandriranje grada), Jurića (strukture i veze u gradu), koje su prema Čižmeku duhovni potencijal grada, u kojem je grad složeni prostorni kulturni sustav različitosti.
Kretanje kroz slojevitu mapu, paralelnu s višeslojnošću grada  završava  crtežom (Kotača/ Kotač mrtvačkih kola) nastalim za antičasopis Gorgona (jedan od neobjavljenih časopisa Gorgona).
Izrazom vječnih promjena i prolaznosti Čižmek poručuje: preživljavanje pretvorimo u borbu za humano društvo u našoj urbanoj cjelini.
“Svi imaju sposobnost prilagođavanju novim prilikama. Pa zato mislim: kad su živa bića preživjela ledeno doba, kad je stvoren čovjek, uvjeren sam da će preživjeti sve ono što nam danas priređuju političari. Zato mislim da ne treba biti pesimist” - I.  Čižmek u pismu Nikoli Polaku, ožujak 2010.

Čižmek kroz Mapu i mnogobrojna pisma komunicira sa svojim kolegama i prijateljima - poziva na reakciju, na opiranje i kolektivno djelo(vanje). Upravo to je bio motiv za stvaranje ove izložbe kao zajedničkog djela „skupine dobronamjernika“ kako u svojim pismima naziva grupu ljudi koja se odlučila angažirati na realizaciji ove izložbe. Koncepti, sastanci, pisma i nerealizirane zamisli poput makete Kuće Gorgone, povezali su skupinu dobronamjernika s gorgonaškim pristupom djelu, kao zajedničkom odnosu prema Mapi, razgovorima i druženjima oko nje koji su trajali oko godinu dana s namjerom da se napravi izložba.
Idejom o izložbi Mapa iz forme intimnog dnevnika postaje javna katarzična prilika za svakog tko je gleda, čita i promišlja.
Branka Stipančić u svom tekstu Okušati se u „eksperimentu“ življenja piše o Gorgoni:
„Ono što je za njih imalo vrijednost nije bilo djelo, već jedan drugačiji stav prema stvarnosti. (...) Ako znamo da je sloboda svim gorgonašima bila vrhunska vrijednost, možemo reći da su igrajući se bili ozbiljni. Živjeti umjetnost u Gorgoni je značilo biti i ostati slobodnim.“
Upravo  takvoj  gorgonaškoj igri okrenuti su Čižmekovi radovi, geste, pisma  i obraćanja.

Izložba kao produkt druženja s Ivanom Čižmekom u kojem su sudjelovali Borka Bobovec, Iva Ceraj, Mia Cvitkušić,  Anđela Galić, Damir Gamulin, Tihomir Jukić, Mladen Lečić, Marko Sančanin, Davorka Perić, Željo Stanić i Boris Vidaković,  nastaje unatoč tome što autor ističe da nije bitno hoće li do realizacije izložbe doći već da je intencija da se temama Mape bavi, više nego dovoljna. /Davorka Perić
 
https://www.facebook.com/events/361396341013858/