Preskočite na glavni sadržaj

Mario Čaušić: Skice

Otvorenje izložbe Maria Čaušića 'Skice' održat će se u četvrtak, 21. prosinca, u osječkoj galeriji Waldinger s početkom u 19 sati.
vrijeme: 21.12.2017. 19 h
mjesto: Osijek; Galerija Waldinger, Fakultetska 7, Tvrđa
url: https://hr-hr.facebook.com/gradskegalerije.osijek/
 (…)Čaušićeve „Skice“ postoje kao umjetničke, vizualne činjenice koje tek mutno prezentiraju stvarnosnu puninu umjetnikove vizije idejnih oblika koje predstavlja. Spoznajno gledano, one su ovdje u lošijoj poziciji nego kod Aristotela, no ako promotrimo pod ontološkim kutem, njihova je zbiljnost na način slike, skice ili vizualne bilješke neupitna.


U čemu je pak snaga ovih djela? Služeći se crtežom, Čaušić je vrlo slobodno i neopterećeno počeo oblikovati različite strukturne segmente kojima je stvorio stvarnost ispunjenu oblicima koji zasigurno nikada neće doživjeti svoje ozbiljenje u materijalnoj stvarnosti, no ono je u ovom slučaju uopće nevažno. Čaušića ne zanima graditeljstvo, nego arhitektura. Izazov maštanja o mogućim oblicima početna je točka izazova od koje je umjetnik krenuo. Sve te skice bilježe tek imaginarne objekte postavljene u jedan nestvarani prostor iz kojeg ne žele izaći jer papir je posve dovoljan prostor njihove opstojnosti. Uzdižući razne konstrukcije umjetnik se zanima tek za vizualnu statiku oblika pretpostavljene slikovne stvarnosti, dok je on fizička statika nevažna – njome neka se bave građevinari, ako im je uopće stalo do toga! Čaušić za sada ne teše kamen, nego se zadovoljava tek tesanjem ideje. Njegov fiktivni projektni elaborat crtačko je i grafičko, a ne arhitektonsko ozbiljenje ideja iz mašte. Niža spoznajno-ontološka vrijednost tih oblika pozamašno je nadomještena virtualno-vizualnom prezentacijom kojom svako Čaušićevo „prskanje“ ideje i oblika po papiru konstruira umjetničku zbiljnost koja je za sada dovoljna sama po sebi i sama za sebe.


Medijska okosnica „Skica“ dobiva i svoja proširenja. Prvo od njih je rad nastao kombinacijom video projekcije prostorno-pejzažnog zapisa na zid na koji umjetnik zatim ugljenom upisuje novi objekt. Uz njega Čaušić je izložio levitirajući objekt koji oslanjajući se na princip magnetskog polja lebdi u zraku simbolički učvršujući provodnu nit čitave izložbe ukorijenjenju u umjetnikovu maštanju. Izložene su „Skice“ plod levitirajućih misli umjetnika čije je magnetsko polje zaigranost i sloboda njegova duha te poništeni strah od neuspjeha i nemogućnosti materijalne realizacije makar i samo jednog od izvedenih projekata. Konačno, ideja uvijek ostaje čistija kada izbjegne materijalnom utjelovljenju.


Igor Loinjak