Nives Missoni: Krajolici duše

'Kada je prije trideset godina u svome diplomskom radu likovno interpretirala jednu impresiju iz vrta roditeljske kuće, Nives Missoni vjerojatno nije pretpostavljala da će stabla s dijelom neba oko krošnje i s malo okolnog prostora vrta ili parka postati i ostati trajna i najvažnija sadržajna okosnica njezina slikarstva. Nekoliko motivskih otklona (Križevi, 1993.; Lutke, 1999.) nije uspjelo pomutiti njezinu začaranost drvećem i šumama, pa je Nives gotovo svakom novom izložbom dodatno potvrđivala odanost „svome umjetničkom motivu“ pokazujući ujedno postojanu zaigranost te duhovnu i emocionalnu uživljenost u variranju njegove likovne interpretacije. Toj njezinoj stvaralačkoj strasti posvećena je i ova, po stažu slavljenička izložba s izborom djela nastalih u proteklom desetljeću.

Iako je autoričina početna inspiracija katkad neko konkretno polazište (stabla višnje u vrtu, park Jelenovac, močvara, Rastoke), slikarstvo Nives Missoni ne teži punoj mimetičkoj reprodukciji viđenoga. Redoviti je motiv tog stvaralaštva izdvojeno i usamljeno stablo, još češće krošnja golih grana, koje umjetnica spontanim i redukcijskim realističkim pristupom slikanju poopćuje u likovne metafore prolaznih doživljaja. Njima bilježi godišnja doba, rađanje i umiranje dana, svitanje i suton (Predvečerje), pokazuje kakvi su stablo i krošnja poslije kiše, onda kad su u cvatu ili kad odbace posljednje žuto lišće. Ipak, najstiliziranijim i najosobnijim čine se, često reducirani, prikazi golih krošanja, u kojima linearne putanje grana što se uspinju i padaju određuju i ritmiziraju kompoziciju. U njihovu se gotovo grafičkome, krutom, rijetkom i nepravilnom tkanju zapliću prostor, boja i svjetlost te se rađaju novi oblici koji mjestimično ili povremeno – ovisno o pogledu – izazivaju inverziju glavnoga i sporednoga te, prevučeni štimungom, zamjenu realnoga simboličnim.

„Stablo je zagriženi individualist, samotnjak i sebičnjak“, napisao je jednom francuski književnik Michel Tournier, po kojemu je „stablo klopka za vjetar, klopka za sunce“. U Nivesina stabla i krošnje hvataju se ponajprije vanjski prirodni ugođaji i unutarnja ljudska raspoloženja. Njihovu sugestivnu prisutnost pojačavaju subjektivna primjena boje i svjetlost. Nives se malo kad koristi jačim kolorističkim kontrastima i pastoznijim potezima, radije pribjegava nijansiranjima nekoliko odabranih, tanko nanesenih boja, često samo jedne, i grafičkim kontrastima. U njezinu je slikarstvu dominantna plava boja, kojoj se pripisuje simboliziranje dubine, daljine, čežnje i jasnoće, vjernosti i postojanosti, ali i praznine, prvobitne jednostavnosti i beskonačnosti; ona je i boja cvijeta čije se traženje nakon Novalisa pripisuje sanjarima. Na Nivesinim slikama zna pobuditi i zebnju, hladnoću, a katkad, upotrijebljena u curažima , stvara i dojam vlage, ili pak u prikazanome pejzažnom prizoru sugerira mističan, spiritualan ton. Jednako važnu ulogu u dočaravanju ugođaja slikarica dodjeljuje i bijeloj (koja je kao simbol općenito vezana za jednostavnost, čistoću, nevinost i eteričnost). Ona se na njezinim platnima pojavljuje ne samo kao blijedeća gradacija plave (i drugih boja) nego i kao prostor i zrak, najčešće kao izvor svjetlosti, nerijetko izravno prikazan kao Sunčev disk, odnosno kao svjetla koja zasljepljujuće nadiru iz pozadine, prodiru kroz gole grane do gustih izdanaka šipražja u tamnim i zamagljenim tlima ili se vedro reflektiraju u cvatovima voćke.

Možda bi se to pomalo vilinsko slikarstvo Nives Missoni s njezinim omiljenim motivom stabla moglo kontekstualizirati i zaboravljenim ili izblijedjelim mitološkim i spiritualnim sustavima u kojima je drvo predočivalo kozmičku os i jedinstvo svijeta, ženski princip i živi simbol životnog ciklusa. Realnijim se, međutim, čini priznati mu stvaralačku osebujnost u kojoj se prepoznatljivo prožimaju vanjski pejzažni podražaji i unutarnji doživljajni svijet umjetnice, osebujnost iza koje ostaje i jedna autorska likovna psihografija koja zacijelo neće ostati bez odjeka u senzibiliziranom promatraču.' (Krunoslav Kamenov)
 
www.mimara.hr