Preskočite na glavni sadržaj

Izložba Ana Hušman u Galeriji Forum

Galerija Forum u Zagrebu poziva na otvorenje izložbe Ane Hušman - 6 sa 7 metara, koje će se održati u petak, 24. studenoga 2017. u 19 sati. Izložba je otvorena do 9. prosinca 2017.
vrijeme: 24.11.2017.
mjesto: Zagrebalerija Forum, Teslina
6 sa 7 metara, novi filmski projekt Ane Hušman, unutar zagrebačke Galerije Forum misli se i razlaže u nizu eksperimenata s prostorom, igri s fragmentima zvukovnih i svjetlosnih zapisa te tekstualnih zabilješki autorice i njezinih brojnih suradnika (dramaturginje, snimatelja, montažerke, muzičara, filozofa, povjesničarke umjetnosti, grafičke dizajnerice, itd.), koji su suautori popratne izložbene publikacije.

Sam projekt izložbeno je već predstavljen u Galeriji umjetnina u Splitu (5.09.-1.10.2017.) te je paralelno sa zagrebačkom izložbom postavljen i u Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, gdje je jednim svojim dijelom i nastajao (9.11.-17.12.2017.), a njegova iteracija upotpunjuje se i ovim zagrebačkim predstavljanjem koje na jednom mjestu ponovno okuplja sve suradnike unutar radnog procesa te preslaguje dosadašnje materijale, čineći tako sljedeći stupanj priprema za film.

Ovaj uvijek drugačiji izložbeno-filmski ‘set’ vrlo jasno transferira i performira autoričin umjetnički pristup: raščlanjivanje strukture i teksture filmskih elemenata kroz različite forme filma, instalacije, knjige, zapisa slike, zvuka, teksta; eksperimentiranje s mogućnostima animacije, s dokumentarnim i igranim elementima u filmu, glasom i artikulacijom, te propitivanje i obrtanje pozicije amaterskog i profesionalnog subjekta performativnosti, samog medija te struktura koje diktiraju i proizvode obrasce ponašanja.

Re-artikulirajući i kolažirajući raznovrsne teorijske reference, raznorodne literarne izvore i osobne opservacije, Ana Hušman sa 6 sa 7 metara portretira jedan od nama ključnih prostora intimnije svakodnevnice, dnevni boravak, te se poigrava s različitim nivoima stvarnosti predstavljačkog registra (od snimki rekomponiranja makete samog prostora do stvarnih kadrova sobe). Ključni protagonisti priprema za film jednom su možda taj prostor i obitavali, možda ga upravo žive ili su se tek počeli koristiti njime. U toj specifičnoj medijskoj konstrukciji suradnik na filmu postaje njegov subjekt, no nikada i glumac, a dnevna soba model za kontinuiranu vježbu mnogobrojnih varijanti narativa u nastajanju, dok se cjelokupna filmska struktura sagledava u proširenoj izložbeno-filmskoj prostornoj instalaciji.

No, sam nam život izmiče i izvan tog reprezentacijskog, čime nam umjetnica istovremeno pruža i samokritičku ruku spasa, stavljajući nas na moderiranu distancu od gutajuće ‘čari filmske metabolike’. I dok se tako, ‘sigurni’, krećemo unutar i izvan autoričinih zabilješki, kolektivnih zapisa slike, teksta i zvuka, svi nam ti elementi združeno omogućuju da na trenutak uspostavimo zasluženi balans između poetičnog, kolektivnog, iskustveno-refleksivnog procesa i prostornih komponenti koje nas uokviruju. (Ivana Meštrov)