Večeras, 13. studenoga u 19 sati održat će se razgovor: 'Distopije:Jesu li 2 i 2 četiri ili pet ?', o distopijskim romanima Dostojevskog, Orwella, Zamjatina, Huxleya i drugim. Sudjeluju Andrea Zlatar i Nadija Mustapić. U 20 sati uslijedit će otvorenje izložbe.
vrijeme: 13.11.2017.
mjesto: Zagreb, Galerija Prozori, Knjižnica S. S. Kranjčevića, Zapoljska 1
Rad 2 i 2 Nadije Mustapić dvokanalna je prostorna video instalacija koja u interaktivnom postavu kao sastavni element koristi građu knjižnice, odnosno predlaže gledateljima selekciju klasičnih distopijskih romana na čitanje. Autorica promišlja oprečna značenja metafore 2+2=4, odnosno 2+2=5, njezine realizacije u književnosti i implikacije u društvu.
„2+2=4 stoji za neupitnu matematičku činjenicu i simbol je očite istine. 2+2=5 je očita ne-činjenica, ne-istina.
Slažemo li se i oko metafora?
Uzmemo li da 2+2=5 simbolički predstavlja sve moguće vrijednosti zbroja 2 i 2 osim matematičke istine 2+2=4, tada se 2+2=5 i 2+2=4 kao dvije oprečne metafore međusobno afirmiraju suprotstavljanjem svojih vrijednosti i značenja.
Ako 2+2=4 simbolizira perfektnu i objektivnu istinu prirodnih zakona, tada ponekad 2+2=5 postaje i metaforom za pravo pojedinca na pogrešku, na savršenu nepreciznost, imperfekciju i proces računanja u kojem gubici ili viškovi ne vrijede onoliko koliko vrijedi samo pravo na pogrešku.
Ponekad je 2+2=5 metafora za iskustveni paradoks i vrijedi upravo onda kada ono nešto što znamo da ima smisla nije logično rješenje, a ono što nije logično, jest upravo jedino 'mjesto smisla’ za pojedinca.
No pokušaj metaforu 2+2=5 podruštviti i učiniti opće prihvaćenom normom kao što to jest 2+2=4. Tada će 2+2=5 postat će dogma, poredak nerijetko ojačan mehanizmima kontrole društva koji zahtjeva neupitno vjerovanje da su 2 i 2 uistinu 5, jer ako svi vjeruju u 2+2=5, time 2+2=5 postaje istinom. Pojedincima tada inzistiranje da 2 i 2 jesu 4 simbolizira individualni otpor i slobodu da se odupru nametnutoj ideologiji.
Međutim, što se dešava kada u ime sustava baziranog na 2+2=4 poduzimamo sve korake slijedeći pravila 2+2=4, no ona ipak ne vode racionalnom ishodu ili rješenju jer ono više u društvu nije ničim ni dano, jer su pod 2+2=4 podvaljene ‘alternativne činjenice’ kao neupitne istine, jer se takvo društvo više ne može trpjeti, ne zato što ga se ne može voljeti, već zato što je u njemu nemoguće snaći se, jer inzistiranje na očitoj istini potvrđuje njeno nepostojanje?
Postaje li otklon od takvog sustava uporište i pogon za uspostavljanje individualnih vrijednosti? Koja od dvije metafore tada postaje utočištem?“ (Nadija Mustapić)
Izložba se može vidjeti do 25.11.2017.
https://www.facebook.com/events/143040333087660/
