'Kutije', izložba Pere Šantića

Kutija?

Kutija je ženski simbol i tumači se kao lik majčina tijela i nesvjesnog, pa uvijek sadrži neku tajnu: ono što je dragocjeno, krhko ili opasno, kutija zatvara i dijeli od svijeta. Štiti, ali može i ugušiti.¹ 

Omeđen je to, zatvoren predio koji u sebi ima i koji je od tog ima urađen. Ništa kao vječnost. To je prostor rada autora. On u svoj umjetnički rad, a u ovome ciklusu je prije svega riječ o kutijama poklopljenima prozirnim staklom ili plastikom kako bi se izložio njihov nucleus, unosi pronađeno i odbačeno. Tako objets trouvés kao ready made nastaju kao ono novo, jer postavljanje i dodavanje, primjerice oslika podloge ili rukopisa, je nužnost dubokog procesa uvida kojim Šantić stvara opus Kutije od 2015. do 2017. godine.  
Osim zatvorenih, autor stvara, u diskursu koji je opasan u svojoj ozbiljnosti, i rastvorene instalacije minimalističkog izraza. Raskoš ukidanja ružnoće, osude odbačenog i ostavljenog jest krik u bezvučju rada. Minimalna ili maksimalna izreka vizualnog polja u njemu uvijek je ista jer i ne postoji – ona se ukida i biva u srži. Gdje se ona nalazi? U biti nutrine čistoće čovjeka i svijeta i svemira i ne-poznatog. Skromnost jest ta raskoš. Pobune ima, ali je tiha i oštroumno duboko upisana. Ona se dakako i ukida i tek se tada boravi u prisutnosti ničega. To je bivanje u kutiji. To je kutija – čovjek – ništa – vječnost.
Ono što promatrač ili promatračica vide – ništa, a koje je sadržano unutar nizova kutija koje sadrže ptičja pera, igračke djece, školjke, olovke… , u kadrovima mnogih višeznačenjskih rasprava. Tu su i radovi izrađeni od dijelova stabla, od fragmenata tranzistora... Šantić stvara prizore životinja i rastvara rad samostalno na postamentu,  van i bez kutije, dok je ta podloga|kutija neotuđivi dio rada.
Ptica je izrađena od žice na kojoj su drvena, obična i jednostavna krila dok je glava|tijelo zastupljeno u predmetu žlice. Profinjenost brancusijevskog izvora odustajanja, a time i ukidanja suvišnog da bi se izrekla srž – pristajanje je. Što je odustajanje? Pristajanje i obratno. Let je zaustavljen i postoji u mirovanju i obratno. Kao i kretanje kornjače čiji je oklop originalni dio tijela mrtve životinje.  Pepeljara je postavljena na površinu slike, a kao cigareta je odložena istrošena olovka, dok je podloga staklo dizajna prijašnjih perioda. Po sredini donjeg ruba okvira je oznaka crvenog križa. Maljevičevska, stilinovićevska  metoda rezanja da bi se urezalo apstrahiranjem idejnog. Tema se širi od današnje zabrane konzumiranja duhana kao prve pomoći sve do naznaka, u beskraj dugih, o križu. Slika papige izrezana je iz časopisa i postavljena iznad odložene olovke i školjke. Što je to olovka danas? Zaboravljeni uporabni predmet koji kao ready made postaje glavni motiv mozaika pronađenog – odbačenog – izmišljenog – preuzetog – potvrđenog. Samostalno pero ptice je pod staklom na podlozi od zidarske mreže, dok je isto postavljeno u kadar s pužem tj. oklopom životinje, te postavljeno dijagonalno, za razliku od prvog postavljenog pravilno – en face. Što je to lakoća zarobljena pod staklom, simbola mnogo toga? Udica je zatvorena u kutiji po sredini rada, a podno nje je u okvir ugurana prazna školjka. Stari predmet kao osobni predmet postaje opći, a rad izrezuje diskurse različitih polaznih točaka. U seriji s igračkama za djecu , u kutiju s prozirnim poklopcem, autor unosi lutku raširenih ruku pored koje postavlja istrošene akvarel boje. Ponizno se iziskuje povratak izvornom, običnom i jednostavnom… Nižu se scene dijelova tranzistora postavljenih poput indijanskih totema i obeliska Rima. Šišarke su kao dio bora|stabla usmjerene prema gore stavljene na metalne nosače i stare slikarske kistove dočaravajući drveće te formirajući skulpture|instalacije duboke i široke simbolike. Među njima su položene stare razglednice iz 1925. godine; i one su također pronađene na ulici.  Dadaističkim rukopisom se na postament od metala probadaju tube slikarskih boja koje u svojoj zbijenosti postaju spomenikom mediju slikarstva. U malom kao monumentalnom svjedoče istinu slikarstva po sebi, njegova vječnog kretanja u svim civilizacijama svijeta. Što je slikarstvo? Nešto uvijek prisutno i postavljeno na svoj postament|kutiju, u kutiju koja je vijek vječnosti u sebi. Kutije mogu biti zatvorene, mogu biti otvorene, ali su uvijek zastupna oznaka pojedinca i jednoga time čovjeka – vječnosti. (Petra Golušić)

---
¹Jeann Chevalier | Alain Gheerbrant: Rječnik simbola, Nakladni zavod matice hrvatske, Zagreb | Mladost, Zagreb, 1994., str. 335 

https://www.facebook.com/art-radionica-lazareti-art-workshop-lazareti-98169105980/