Preskočite na glavni sadržaj

Sve je relativno, izložba Aleksandra Garbina

U petak, 27. listopada u 20,00 sati, u MSUI/MACI u Puli otvara se samostalna izložba rovinjskog umjetnika Aleksandra Garbina pod nazivom Sve je relativno. Izložba je otvorena do 26. studenoga 2017. godine. 
vrijeme: 27.10.2017.
mjesto: Pula, MSUI/MACI
Izložbom istaknutog rovinjskog umjetnika Aleksandra Garbina, Muzej suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria nastavlja sa retrospektivnim prezentacijama opusa istarskih umjetnika starije i srednje generacije. Prvenstvena namjera tih izložbi je upoznati publiku sa stvaralaštvom koje je kreiralo istarsku suvremenu likovnu scenu, te su do sada predstavljeni sažeti opusi Erosa Čakića, Egidia Buducina, Roberta Paulette, Đanina Božića, Bojana Šumonje i Zdravka Milića s naglaskom na recentne radove tih umjetnika. Na ovoj izložbi, po istom principu, Aleksandar Garbin se predstavlja s pedesetak radova (skulpture, slike, crteži, objekti, instalacije, video...) nastalih u razdoblju od 1989. do 2017. godine.

Aleksandar Garbin umjetnik je koji je svojim dosadašnjim radom značajno obilježio istarsku i hrvatsku suvremenu likovnu scenu, a na svoj je specifičan izraz upozorio još krajem osamdesetih godina proteklog stoljeća. Njegova tadašnja zaokupljenost kartografskom tematikom rezultirala je radovima u kojima autor promišlja i konceptualizira geopolitički zemljopisni prostor. Služeći se inventivnim umjetničkim postupcima, autor izmješta određeni teritorij iz realnog zemljopisnog okružja u drugo, izmišljeno podučje, oslobađa ga bilo kakvog sadržajnog oslonca te od činjenica stvara fikciju. Služeći se nekonvencionalnim umjetničkim jezikom, Garbin je, ne napuštajući likovne principe konceptualne provenijencije i postmodernistički naboj, na inventivan način u svoj izričaj ukomponirao interes za topografskim i kartografskim predlošcima. Premještanjem realnih zemljopisnih teritorija, Garbin osvaja i tvori izmišljene i nepostojeće države što ne samo da govori o ludičkom duhu i ironično - političnom razmišljanju autora, već se takav postupak može očitati i kao mentalni instrument likovnog promišljanja kojem je sve formalno strano, preobično i neuzbudljivo.  Stoga je autor u svom radu od samog početka inzistirao na pomacima koji realitet svode na relativitet, što je i danas ostao specificum njegovog likovnog govora, kao što je i njegova zaokupljenost problematiziranjem prostora i međuprostora bila naglašena još u njegovim kartografskim počecima. Naziv Area neutra, tada je koristio kao oznaku za državnu granicu ili ničiju zemlju, dakle oznaku izvjesnog međuprostora, dok bi se on u kasnijim radovima metaforički mogao koristiti za učestalu uprabu izmaknutih ili pomaknutih fizičkih zakonitosti baziranih na teorijama i autorovoj percepciji relativnosti. Interesantno je da Garbinovi radovi, koliko god djelovali nesputano, zaigrano i duhovito, posjeduju jasan sistem baziran na numerologiji i Fibonaccijevom nizu (Fibonaccijeva formula o progresiji u prirodi), kao što i vode neprimjetan dijalog sa Einsteinovim teorijama relativnosti. Garbin u svom radu vrlo često svodi likovnost na leksičko područje, odnosno likovni rukopis zamjenjuje pisanom rječju, što je još jedno od nasljeđa konceptualne umjetnosti, prvenstveno Josepha Kosutha ili grupe Art & Languague, ali ujedno predstavlja i instrument autorove težnje mentalnom procesu. Stoga ne čudi da je svoju izložbu na Golom brdu održanu 2013. godine posvetio portugalskom pjesniku i mistiku Fernandu Pessoi koristeći njegov citat:..Ono što mi vidimo od stvari jesu stvari.., kao istinski credo svog umjetničkog djelovanja. Koliko Garbin traži odmak od likovnog jezika govori i činjenica da je upotrijebio taj citat, a ne sličnu opservaciju američkog slikara Franka Stelle:...To što vidiš upravo je to što vidiš..., kao što je i u svojoj umjetnosti skloniji primjeni Fibonaccijevog niza od upotrebe Zlatnog reza (istovjetan princip), svojstvenog likovnim umjetnostima. Garbinovi radovi bez sumnje posjeduju određene okultističke karakteristike, kao što ih možemo promatrati i kao razasute segmente imaginativnog wunderkamera te je logično da njegova umjetnost posjeduje naglašen mistični i metafizički karakter kojeg autor potencira prkošenjem zakonima fizike i logike, težeći relativnosti kao jedinoj mogućoj projekciji Universuma. (iz teksta Mladena Lučića)

https://www.facebook.com/events/185337795363672/