Institut za povijest umjetnosti objavio je ljetos stoti broj časopisa 'Život umjetnosti'. Časopis je profiliran za suvremenu umjetničku praksu, teoriju i kritiku. Objavljuje se kontinuirano od 1966. godine, a od 2000. po dva dvojezična sveska godišnje (hrvatski/engleski). Pedeseta obljetnica izlaženja časopisa obilježena je 2016. godine prigodnom izložbom priređenom u suradnji s Hrvatskim društvom dizajnera, a ove godine slavi se još jedna važna obljetnica.
vrijeme: 02.10.2017.
Stoti broj tematski je posvećen ljubavi. U ruhu istrošenosti od prekomjerne upotrebe, riječ ljubav postala je nešto što nerijetko budi zazor. Stoga smo u eri postistine pokušali istražiti performative riječi ljubav koji sežu s onu stranu estradizacije, spektakularizacije i nadasve komercijalizacije.
Stoti broj Života umjetnosti podijeljen je u tri cjeline, upotpunjen vizualnim esejem Dorothy Cross. Reprodukciju njezine skulpture Lover Snakes nimalo slučajno objavljujemo u funkciji korica ovog sveska. Poput svih ostalih umjetničinih, nedvojbeno intermedijskih radova, i ovaj nas konfrontira s vlastitim kulturalno ukorijenjenim predrasudama i zazorima. Između tijela dviju isprepletenih taksidermiziranih zmija Dorothy Cross umeće minuciozno izrađeni zmijoliki srebrni relikvijar na čijim se krajevima nalaze dva recipijenta od kojih svaki sadrži po jedno zmijsko srce. Da, i zmija, poput nas, ima srce i njezino je postojanje nesvedivo na ono što u različitim kulturama simbolizira njezina slika.
Cjelinom Politike ljubavi obuhvaćeno je pet priloga. Maren Lübbke-Tidow izabire temu savezništva, prijateljstva i zajedništva u eri prekarnog rada i piše o pojmu slobode koja se ostvaruje „između nas”, provjeravajući svoja razmišljanja u kontekstu umjetničkih koncepcija koje mogu biti djelotvorne u vrijeme naglašenih društveno-ekonomskih promjena. Kroz praksu irske umjetnice i performerice Sandre Johnston, obilježenu uz ostalo nasiljem, Christa-Maria Lerm Hayes propituje odnos javnog života i učestalosti konflikata u toj sredini, navodeći pritom niz poetsko-povijesnih podataka. Osvrćući se na posljednje, 25. izdanje Slavonskog biennala pod nazivom Granice vidljivosti, Valentina Radoš govori o iskustvu suradnje na izložbi usidrenoj u sadašnjem trenutku krize humanosti, kad je ljudska potreba da stvari učini vidljivima umjetnost (ponovno) stavila u poziciju posljednjih slobodnih zona otpora. Iščitavajući mogućnost ljubavi referirajući se na tekst Alaina Badioua, Stéphanie Jamet rekapitulira vlastito viđenje ljubavi u nizu literarnih i umjetničkih djela, predlažući osobnu ljubavnu „tipologiju”. Danteova Božanstvena komedija poslužila je Borisu Gunjeviću za izvedbu teze o krijesnici kao načinu otpora prema nametnutim strukturama i poredcima.
Dio časopisa objedinjen podnaslovom Nijedna ljubav na svijetu ne može nadomjestiti Ljubav, a što je citat Marguerite Duras, francuske književnice i posve osebujne filmske redateljice čiji je opus postao simbolom ljubavnog diskursa, sadrži esej u kojemu Ingrid Šafranek detektira ležišta tog diskursa te opisuje tranzicije i putanje pojedinih njegovih razina kroz odabrana umjetničina književna i filmska djela. Ljubavni odnos u tumačenju Alaina Badioua zajedno s teorijom Marcela Maussa te kontekstom teorije darovanoga dragocjenog predmeta okosnice su priloga Sunčice Ostoić o umjetničkom radu Zorana Todorovića. Osobit spoj činjeničkog i fikcije, prepoznat u djelu Dvostruka igra Sophie Calle, postaje temeljem intertekstualne rasprave Emily Watlington. Kontekst teorije pogleda primijenjen na rad Dalibora Martinisa Pogled na drugi pogled (View to Another View) istražen je i predstavljen u tekstu Lane Skender.
U trećem dijelu objavljeni su prilozi Marije Borovičkić i Maroja Mrduljaša, posvećeni evoluciji časopisa kroz njegovih pedeset godina izlaženja s aspekta grafičkog oblikovanja, te s druge strane uređivačke osobitosti i mijene koje su utjecale na ulogu časopisa u kontekstu povijesti umjetnosti kao znanstvene discipline.
Urednice stotog broja: Leonida Kovač i Sandra Križić Roban.
