Otvorenje samostalne izložbe Ede Mihovilić održat će se u riječkoj Galeriji Juraj Klović u utorak, 5. rujna, s početkom u 20 sati. Izložba će biti otvorena do 14. 09. 2017.
vrijeme: 05.09.2017.
mjesto: Rijeka; Galerija Juraj Klović, Verdijeva 19 b
Radovi Ede Mihovilić nastaju slobodno i teku poput priče, nezaustavljivi i poetski. Kombinirajući tehnike, igrajući se oblicima, potezima, komadićima raznorodnih papira ona stvara svoj svijet kreativno ponirući u krajolik. Urbani elementi gradova satkali su njezinu vizualnost i ona ih reproducira bez određenog realnog primjera. Ipak, to su prepoznatljivi motivi koji su se usjekli u njezinu osobnost te prodiru na papir skoro nesvjesno podražavajući.
U osnovi autorica kompoziciju gradi plohama, koristeći akrilne boje koje se brzo nanose i suše, boje koje se mogu slagati u slojevima, usklađivati i na koje se može intervenirati ljepljenjem, struganjem, dopunjavanjem i raznim kombinacijama… Potezi kista su stoga široki, dojmljivi, sigurni i smireni, nadovezuju se i nižu u jedinstvene prizore. Ta žustrina i sigurnost stvaranja nametnula joj je velike formate, ispunjava ih prostorom, razmišljanjem, ekspresivnom, bogatom gestom i kvalitetnim bojama.
Snagom ritma nastaju sugestivna polja puna i razrađena, sa jasno naznačenim sjenama. Geometrijski čiste i promišljene kompozicije često evociraju na kolaže, na precizno složene listove različitog papira koji ona vrlo često uklapa u kompozicije. Stare novine, požutjeli materijali, reklame, plakati uklopljeni su u likovnost i predstavljaju podlogu ili čine sam dio veće slagalice.
Njezina arhitektura izranja iz jakog crteža, građena je od konkretnih, bogatih, višeslojnih i punih površina, bezbrojnih linija i pogleda. Tu su i vološćanski dimnjaci, kastavska crekvina, uske lovranske ulice, mnogi detalji poput volti, prolaza, terasa i skala. I sam djelić zanemarene arhitekture primorja umjetnica zapaža i daje mu značaj. U odabiru motiva, stoga joj nije potrebna širina kadra, već je dovoljan jedan zid ili volta da nam dočara dubinu perspektive i sve mogućnosti razrade tekstura kamenog pročelja, crjepova krova ili usidrenog broda. Usred kombinatorike oblika – dominira prozor malen i neznatan okružen kamenom ertom, naglašen komad neba uhvaćen u tri jednostavne plohe: sive, bijele, plave, zgusnute ribe u svojem plavetnilu i tako dalje u beskraj.
Na slikama poput na staroj izbljedjeloj fasadi izviruju simboli vremena, događaja i ljudi. Ljudi koji nisu prikazani, ali koji neupitno postoje jer motivi su njihova djela, prostori u kojima se oni kreću i postoje, vješto i smišljeno uklopljeni.
Eda Mihovilić osjeća puls života, ritam povijesti, autentičnog rukopisa i naizgled nemarne kompozicije, ona stvara tvoreći svijet konkretan, nezaobilazan i taktilan, krajolik je samo podloga stvaranju osobne, osviještene i nadahnute vizije. Njezino slikarstvo puno je emocija, brzine poteza i smjelosti i kao da nije važna sadržajnost, jer slika je slobodna, vođena predmetnim, ali neopterećena. Iz kolorističke geste izranjaju i nestaju volte, brodovi, skaline, kuće… sve je u pokretu, u mijeni koja se poput morskih valova stalno kreće, razbija ili smiruje.
Eda Mihovilić rođena 1950. u Voloskom. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Opatiji. Studirala je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, Odjel likovnih umjetnosti. Radni vijek provela je radeći kao aranžer-dekorater u Opatiji. Živi i radi u Poljanama (Ičići). Od 2005. godine aktivno se bavi slikarstvom, sudjeluje na mnogim likovnim susretima i događanjima te je dobitnica više nagrada
