Dan otvorenih vrata i otvorenje izložbe u Muzeju antičkog stakla

Kao i prethodnih godina, Muzej antičkog stakla u Zadru uz slobodan ulaz u muzej svim zainteresiranim posjetiteljima nudi bogat program koji uključuje demonstracije puhanja stakla i izradu staklenih nakitnih i minijaturnih predmeta na plameniku, te prigodan popust od 20% na cjelokupni asortiman ručno rađenih suvenira.
//

Zvonka Požun rođena je u Celju, u Sloveniji. U Ljubljani je završila srednju školu za dizajn i fotografiju, smjer grafički dizajn te se na Radioteleviziji Slovenije obrazovala za filmskog scenarista.
Stakloslikarstvom se počela baviti kao samouka umjetnica. Sa njenim radom upoznali su se predstavnici Staklarskog muzeja iz Bärnbacha u Austriji;  suradnja s njima uvelike je odredila njen daljnji stvaralački razvoj.
Nastavila se obrazovati kod Norberta Laneggera, umirovljenog stakloslikara staklarne Bärnbach te je na odjelu za slikarstvo u Kramsachu, upisala staklarsku školu.
Oslikala je oltarni sakrament crkve Sv. Barbare u  Bärnbachu, inače djelo arhitekta  Friedensreicha Hundertwassera, te prozor crkve Sv.  Stefana u Stainzu.
Sljedeće riječi Richarda Meitnera s Gerrit Rietveld Academy of Art and Design u Nizozemskoj opisuju njen rad, umjetničke kvalitete i savršenstvo njenog stakloslikarstva: „ Izvanredna sposobnost živopisnog izraza, inteligencija i integritet, osobna skromnost, smještanje umjetnice u pozadinu – iza umjetničkog djela, kao i iznimna posvećenost i spremnost na ustrajan i težak rad.“
Na taj način je Zvonka Požun uspjela povezati ručni rad i umjetnost. U njenim ostvarenjima  savršena tehnička izvedba se otkriva kroz kombinaciju različitih primijenjenih slikarskih tehnika. Umjetnica bez greške prepoznaje kako s lakoćom kombinirati tradicionalno slikarstvo u pozlati, emajlu i transparentnim medijima s elegantnim suvremenim motivima i kako ih uklopiti u staklenu strukturu.
Njene staklene slike su izložene u Stölzle Staklarskom Centru Bärnbachu, gdje je i počela dugotrajnu suradnju kao slobodna umjetnica.



Zvonka Požun
Stakloslikarstvo – stara vještina s bogatom tradicijom
25.8.-2.10., Muzej antičkog stakla

Tradicionalno slikanje na staklu je vrlo razrađena umjetnička forma koja se može izvoditi jedino kao ručni rad.
Prozirno ili bojano staklo se oslikava emajlom i onda se toplinski obrađuje na temperaturama 500–650°C. Staklene boje se uglavnom sastoje od obojenog stakla u prahu i plemenitih metala.
Da bi se boja pripremila, potrebni su staklena slikarska paleta i lopatica. Stakloslikar miješa malu količinu boje u prahu s različitim dodacima u fino zrnatu, glatku smjesu. Različiti kistovi se upotrebljavaju za nanošenje i ujednačeno raspoređivanje vitrificirajućih pigmenata na staklenu površinu da bi se postigao film ujednačene debljine. Između pojedinih faza u radu, boja se zagrijava u peći. U procesu zagrijavanja, dolazi do isparavanja dodataka za pripremu boje, a staklene čestice boje se stapaju sa staklenom površinom razvijajući sjaj i luminoznost.

EMAJLI su dijelovi fino usitnjenog obojanog stakla pomiješani s metalnim oksidima:
- neprozirni emajl
- prozirni  emajl

PROIZVODI OD PLEMENITIH METALA otopljeni su plemeniti metali ili metalne soli s dodatkom tekućine, čime se omogućuje bolje prianjanje na staklenu površinu.
- sjajno 24-karatno zlato po pečenju razvija visoki sjaj
- polirno zlato po pečenju ima matiran izgled te se mora polirati četkom od staklenih vlakana
                                                 
BISERNI PREMAZI metalne su soli, otopljene u eteričnim uljima (sedefasto-prelijevajuće nijanse topaza, rubin crvena, plava, ružičasta, žuta…)