Držićeva Tirena 2017.

Praizvedba: jedrenjak Sv. Ivan, 4. kolovoza 2017. (petak), 20 sati.
(početak predstave: Stara gradska luka Dubrovnik, plovidba brodom do Lokruma i povratak u Porat za 45 minuta)

Glume, pjevaju, sviraju:
Tirena, vila:   Marijana Prokl
Ljubmir, pastir:  Eugen Stjepan Višić
Kupido:    Leonarda Frljak
Iz neba glas:  Leonarda Frljak
Satir:   Lucija Alfier, Janko Debeljak, Leonarda Frljak
Remeta:   Lucija Alfier
Vučeta:    Lucija Alfier, Eugen Stjepan Višić
Obrad:    Tin Rožman, Leonarda Frljak
Ljubenka:   Lucija Alfier
Ljubenko:   Janko Debeljak
Radmio:   Tin Rožman, Lucija Alfier
Radat:    Eugen Stjepan Višić
Miljenko, Vlašić:  Tin Rožman
Stojna, mati Miljenkova: Lucija Alfier
Dragić, sin Radatov:  Tin Rožman, Leonarda Frljak

Autori filmova u predstavi: Anja Kovačić i Jan Čavar
Ideja, dramaturgija, režija: Mira Muhoberac i Vesna Muhoberac

Kakav ti se vidi ovi Grad?
Držićeva Tirena 2017.
(plovidbeni performans u moru, na moru i o moru u Vidrinoj godini)

Predstava Držićeva Tirena 2017. (plovidbeni performans u moru, na moru i o moru u Vidrinoj godini) koja počinje u Staroj gradskoj luci u Dubrovniku, ispod tvrđave Sv. Ivan, na brodu Sv. Ivan iz 1878., najstarijem jedrenjaku na Sredozemlju, posveta je i zahvala Marinu Držiću Vidri, našemu genijalnome sugrađaninu, hrvatskome dramatičaru i pjesniku koji nas je napustio prije 450 godina, a bez kojega ni hrvatska književnost, ni kazalište, ni naši životi ne bi bili isti. Predstavu smo zamislili kao nastavak kulturološke senzacije, pronalaženja dviju knjiga Marina Držića prije 10 godina u Italiji. Naime, te je godine vrsni muzikolog i profesor Ennio Stipčević, tražeći tekstove i note Cvijete Zuzorić, pronašao dva prvotiska Držićevih knjiga za koje se pretpostavljalo da neće nikad biti nađeni, i to internetskim pretraživanjem, u milanskoj knjižnici Nazionale Bradense i time zadužio cijelu europsku kulturnu javnost, kao i znanstvene krugove. U jednoj je knjizi Držićeva Tirena, u signaturama pripisana navodnome mađarskome svećeniku (hrvatskome svećeniku i književniku Marinu Držiću) i možda zato stoljećima skrivena od javnosti, a u drugoj su knjizi tiskani svi Držićevi tekstovi napisani u stihovima (Skup i Dundo Maroje pisani su u prozi i zato do našega vremena i nisu bili tiskani, jer se proza držala manje vrijednom formom). Ove su godine, agilnošću ravnatelja Doma Marina Držića, Nikše Matića, u Grad 8. srpnja, uz velike mjere osiguranja, dovedene dvije knjige iz 1551. i još jedno izdanje Tirene iz 1630. godine, tiskano u venecijanskoj tiskari Marca Ginammija. Tirena, drama u pet činova, pisana dvostruko rimovanim dvanaestercima (1690 stihova) prvi je put objavljena 1551. u Veneciji u tiskari Andree Arrivabenea. Drugi prvotisak nosi naslov Piesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim drugim liepim stvarmi, a objavljen je također 1551. u Veneciji, ali u tiskari Niccolòa Bascarinija.
Dolazak Pjesni obilježili smo predstavom Cabaret Držić i/ili Držićev Ajme (Što je nama Držić i što smo mi njemu: cabaretni performans) kojoj je praizvedba bila 18. srpnja 2017. u režiji Mire Muhoberac i Vesne Muhoberac ispred Doma Marina Držića i unutar DMD-a. Nitko nikad dosad nije izveo Držićeve stihove kao cjelovitu predstavu. Zato je naša predstava u Dubrovniku u srpnju bila svjetska praizvedba toga djela. Priču o drugoj knjizi i njezin misteriozni nestanak, pronalazak i dolazak doma zaokružujemo svojom novom predstavom: Držićeva Tirena 2017. (plovidbeni performans u moru, na moru i o moru u Vidrinoj godini). Zajednički supotpisujemo idejno, dramaturški i redateljski obje predstave koje su u Držićevoj godini izronile iz dubina povijesti i inspirirale se pronađenim dvostrukim prvotiskom, gradeći blizanačku predstavu, duopredstavu: Cabaret Držić i/ili Držićev Ajme (Što je nama Držić i što smo mi njemu: cabaretni performans) i Držićevu Tirenu 2017. (plovidbeni performans u moru, na moru i o moru u Vidrinoj godini). Predstave skupa čine duologiju dviju suvremenosti prebacivanjem iz današnje u renesansnu svakodnevicu i náse.
Plovimo performativno Držićevim tragovima iz Dubrovnika, grada vrsnih pomoraca, sigurne luke za dubrovačke jedrenjake, iz arsenala i renesansnoga kazališta, otiskujemo se prema Levantu i Otrantu s mislima na renesansne plovidbe fikcionalne i stvarne prema Velikim i Dalekim Indijama i malo bliže, prema Italiji, Držićevu Rimu, Anconi ili Jakinu, Sieni, Veneciji, dodirujemo se Držićevih dubrovačkih točaka: plovimo pokraj valobrana i gradobrana Kaše, ispod Ploča i Pločanske ulice, Vrata od Grada, uz Komardu koju Držić spominje i jer se djeca na njoj i u renesansi kuplju, ali i prodaje meso, i Lazarete, svojevrsno čistilište pomoraca, prolazimo ispod crkve u Svetome Jakovu u kojoj počiva benediktinac Mavro Vetranović, krećemo preko Portoča oko Lokruma na kojemu je Mrtvo more (a juha se uzvidi kako u Mrtvom moru na Lokrumnu kad je bunaca), benediktinski samostan u kojemu je jedno vrijeme obitavao Nikola Vetrani, iliti Mavro Vetranović, u Tireni spominjani remeta, vraćamo se uz mire od Grada, jedrimo s Vidrom do Porporele koja je nastala nakon Velike tréšnje 1667. i koju Držić nikako nije mogao vidjeti (1508.–1567.), u trajanju od najviše sat vremena. Na putovanju ste u dobrim rukama i nikako se nećete izgubiti, osim trenutno zatraviti umjetnošću.
Naša plovidba predstavom ili s predstavom povezuje Držićevo vrijeme 16. stoljeća i naše 21. stoljeće jedrenjakom kao prijemosnicom u vremenu i prostoru. Naše putovanje implicira stvarna Držićeva putovanja, kao i putovanja njegovih dramskih osoba u hodočasnim i Držićevim godinama. Jedrenjak svojom simboličnom kazališnim plovidbom dotiče Držićeve punktove i lokalitete njegovih drama i renesansnih dubrovačkih dana koji su i danas aktualni, makar neki od njih redizajnirani.
Tirena u djelu i iz djela putuje iz Rijeke dubrovačke, gotovo mitskoga mjesta pretpovijesti, iz vode, ali i Držićevih posjeda u pitoresknom izvoru, hladencu morem i podzemnim svijetom do Grada i naše predstave. Naša Tirena spušta se mediteranskim parkom do Komarde i Lazareta i postaje i ostaje predmet žudnje svim muškarcima u djelu kao žena, ljepota, umjetnost. Kupido pjesmom i strjelicama posreduje ljubavima i ljubavnim zapletima na krilima Ovidijevim, ali anticipirajući i Shakespeareov San Ivanjske noći i tragediju Romeo i Julija puno godina poslije Držićeva odlaska (prošle se godine obilježavalo 400 godina od bardove smrti). Pastorala Tirena, kako je naznačeno na naslovnici prvotiska: izvedena na moreškanski način, prva je pastorala u hrvatskoj književnosti, prethodi joj u nekim segmentima samo Radmio i Ljubmir Džore Držića, a tek se u baroku javlja slavna vila Dubravka i Gundulićeva istoimena pastorala. Marin Držić Vidra napisao je pastoralu Tirena 1548., u dobi od 40 godina i u vrijeme dominacije Mavra Vetranovića, koji je Držića od kritika da je plagirao njegovo djelo obranio, kao stariji kolega, što je vrlo rijetko i u današnjoj umjetničkoj i akademskoj zajednici, pjesmom Pjesanca Marinu Dtžiću upomoć.
Prvi put u kazališnoj umjetnosti dovodi se Tirena i Tirena na brod, pastoralna komedija i komedijska pastorala i najljepša od svih vila koja živi u moru i s riječkim morem i u fikciji i u stvarnosti, a uprizoruju je, većina prvi put u Dubrovniku, mladi glumci, studenti glume i dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i studentica kemije, ujedno školovana pjevačica. Putujemo umjetnošću, dodirujući se intertekstualno i kulturološki s cijelim europskim dramskim i kazališnim svijetom. Predstava je nastajala razigrano, ozbiljno, kreativno i ugodno u različitim otvorenim i zatvorenim prostorima našega Grada, a u nju smo interpolirali filmove i glazbu. Poslušajte i pogledajte, a ako vam ne uzbude lijepa, ma su ove žene lijepe....
Za drugo ništar ja, o puče, neću rit, / zač sunce, koje sja, svitlo će vazda bit; nenavis ne more učinit nemila / da ruža od gora nî rumena i bila. /Mira Muhoberac i Vesna Muhoberac