Preskočite na glavni sadržaj

U HAZU predstavljanje prijevoda Montaigneovih 'Eseja'

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti će u ponedjeljak, 12. lipnja, s početkom u 12 sati, u velikoj dvorani palače na Trgu Nikole Šubića Zrinskog 11 u Zagreb obilježiti 10. obljetnicu smrti akademika Vojmira Vinje, prilikom čega će biti predstavljeno drugo izdanje njegova prijevoda Montaigneovih 'Eseja'.
vrijeme: 12.06.2017. 12 h
mjesto: Zagreb; velika dvorana palače HAZU, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11
url: http://info.hazu.hr/hr/

Na svečanosti će govoriti akademik August Kovačec o Vojmiru Vinji kao romanistu, prof. dr. Nikola Vuletić (Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru) o Vinjinim jadranskim etimologijama i morskom jezičnom znaku, akademik Darko Novaković o Montaigneu i renesansi te urednik Josip Pandurić o drugom izdanje Montaigneovih "Eseja".
 
Izdavačka kuća Disput upravo je objavila drugo izdanje "Eseja" Michela de Montaignea u prijevodu pok. akademika Vojmira Vinje. To troknjižje objavljuje se deset godina nakon njegova prvotnog hrvatskog izdanja u sklopu "Sabranih djela Michela de Montaignea" (Disput, 2007) i deset godina od smrti prevoditelja Vojmira Vinje (Dubrovnik, 12. studenoga 1921. – Zagreb, 15. lipnja 2007), istaknutoga hrvatskog lingvista, romanista i prevoditelja. Izdavač je za to izdanje dobio "Nagradu Josip Juraj Strossmayer" za najuspješniji izdavački pothvat 2007. godine s područja humanističkih znanosti.
 
U riznici svjetske književnosti, posebice u graničnom području koje ona dijeli s tradicijom filozofskog mišljenja, djelo Michela de Montaignea (1533-1592) zauzima prijelomno i stoga nezaobilazno mjesto. Svojim Esejima (prvo izdanje: Bordeaux 1580), koje je kasnija kritička recepcija atribuirala djelom epohe, Montaigne je utemeljio odnosno kanonizirao novi književni oblik: po naslovu njegovih lucidnih razmatranja kasnije je nazvan cijeli jedan književni žanr. Svojim načinom pisanja Montaigne se svrstava među ključne pionire epohalnog zaokreta u zapadnoj kulturi, koji je donio nov način promišljanja subjektivnoga, i koji se danas općenito smatra jednom od najvažnijih značajki moderne što je nicala u renesansi. Danas ga analitičari stavljaju uz bok W. Shakespeareu i N. Machiavelliju, u red velikana renesanse koji su izvršili najznačajniji utjecaj na razvoj modernog mišljenja.