Povijesni i pomorski muzej Istre i Arheološki muzej Istre pozivaju na otvorenje izložbe 'Gajba i tić: Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre', u Muzejsko - galerijskom prostoru Sveta srca u Puli, u četvrtak, 27. travnja, u 20 sati. Izložba ostaje otvorena do 31. listopada.
vrijeme: 27.04.2017.
mjesto: Pula; Sveta Srca
Koordinacija muzeja Istre, nastala poticajem Istarske županije, jedinstveni je primjer okupljanja muzeja u stvaranju i produkciji velikih i značajnih izložbi. Već prva izložba, „Ki sit ki lačan“, koja je nastala njihovom suradnjom, izazvala je pažnju ne samo publike u Istri i putnika koji u nju dolaze, nego i cjelokupne hrvatske javnosti. Izložba „Ki sit ki lačan“ i Arheološki muzej Istre kao nositelj izložbe te su, 2012. godine, dobili prestižnu nagradu za Izložbeni projekt godine Hrvatskog muzejskog društva. Upravo ovom izložbom, tek otvoreni Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca dobiva aureolu jednog od najzanimljivijih i najljepših izlagačkih prostora u Hrvatskoj, a kustosica Tajana Ujčić i dizajner Mauricio Ferlin svojim inovativnim pristupom muzejskoj građi uvode novi, autentični način predstavljanja baštine u Istri.
Po svemu zahtjevna i temom intrigantna izložba „Gajba i tić: Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre“ plod je trogodišnjeg rada kustosa istarskih muzeja. Treba posebno naglasiti da su se uz Koordinaciju istarskih muzeja i mnogobrojne stručne suradnike, na ovoj izložbi angažirali Pokrajinski muzej u Kopru, Pomorski muzej u Piranu, Gradski muzeji iz Trsta i Arheološki muzej iz Akvileje. Autori izložbe su dizajner Mauricio Ferlin te kustosice Tajana Ujčić i Katarina Marić. Dizajn plakata, vodiča kroz izložbu i ostalog promotivnog materijala potpisuju Mauricio Ferlin i Tina Ivezić.
Naziv izložbe malo će značiti široj hrvatskoj javnosti, ali će Istrani odmah znati o čemu se radi. Kustosica Tajana Ujčić o nazivu izložbe kaže: „Gajba i tić metafore su za ženski i muški spolni organ i nalazimo ih u poznatim narodnim pjesmama s erotskim sadržajem - tarankama. Ista se metafora nalazi u botunadi - talijanskoj inačici takve erotske pjesme. Podnaslov objašnjava o kakvoj se izložbi radi. Ono raskrito (vulgarizirano) manifestira se kroz humor i snažnu samoironiju, dok je ljubav i stvarni intimni život skriven (pokriven) kako u simbolici predmeta koje izlažemo, tako i u pričama, poslovicama, poeziji, a napose u stvarnom životu.“
O radu na samoj izložbi kustosica Katarina Marić kaže: „Kad imate iza sebe sve muzeje Istre, izvrsnu građu, vrsne suradnike i intrigantnu temu onda je lijepo raditi, iako je rad na izložbi za nas autore bio zahtjevan. Svo troje smo Istrijani, u nasljeđu i odgoju imamo i to prikriveno i to raskrito kad se govori o ljubavi i spolnosti. Bio nam je isuviše jasan kontekst predmeta koji su uvršteni u izložbu. Najviše smo se trudili oko toga da taj kontekst prenesemo široj publici.“
Za dizajnera Mauricia Ferlina izložba tematizira muškost i ženstvo, otvorenost i zatvorenost Istre, eros i erotičnost u Istri od prapovijesti do danas. Izložba suprotstavlja suzdržano i sputano onom otvorenom i razigranom u karakteru i mentalitetu Istrana. Sam postav, kaže Ferlin, determiniran je, naravno, građom koja je bila na raspolaganju, ali još više posebnim i zahtjevnim prostorom Svetih Srca. Postav otvaraju dvije misli: „Muškarci (misle da) drže stvar u svojim rukama“ i „Žene (misle da) drže konce u svojim rukama“.
