Preskočite na glavni sadržaj

Ususret Muzeju hrvatskih slikarica rođenih u 19. stoljeću

Ususret Muzeju hrvatskih slikarica rođenih u 19. stoljeću
U Muzeju grada Zagreba, u četvrtak, 27. travnja, u 19 sati, otvara se izložba 'Donator i donacija - Ususret muzeju hrvatskih slikarica rođenih u 19. st. Koncepciju izložbe potpisuje dr. sc. Žarka Vujić, a kustosica je Vesna Vrabec. Izložba ostaje otvorena do 3. rujna.
vrijeme: 27.04.2017. 19,00
mjesto: Zagreb; Muzej grada Zagreba, Opatička 20
url: http://www.mgz.hr
Doniranje zbirki Gradu Zagrebu kulturna je aktivnost koju pratimo od 1946. do danas. Na taj je način baština Zagreba obogaćena s trideset privatnih zbirki i memorija. Kako bi se za njih osigurala profesionalna briga i upravljanje, daju se na skrb pojedinim muzejima. Muzej grada Zagreba, jedinstvena muzejska ustanova kojoj je zadaća reprezentirati povijest i identitete Grada, brine za njih osam.

Zbirku djela hrvatskih slikarica rođenih u 19. stoljeću (1073 umjetnine) profesor književnosti i kolekcionar dr. sc. Josip Kovačić donirao je Gradu još 1988. godine, s tim da on njome upravlja sve do svoje smrti. Godine 2009. u tome mu je počeo pomagati i Muzej grada Zagreba. U očekivanju konačnog rješenja smještaja i izlaganja ove donacije te kao hommage donatoru koji nas je nedavno napustio priredili smo ovu izložbu.

Izložba se sastoji od sedam osnovnih dionica.

Uvodna započinje ispred ulaza u potkrovni izložbeni prostor. U njoj smo progovorili o aktivnosti doniranja Gradu te o kolekcionaru Josipu Kovačiću (Čakovec, 1935. – Zagreb, 2017.). U tome su nam pomogle i crno-bijele fotografije iz kolekcionarova života. Krajnja točka uvoda su portret kolekcionara i slika Kampanule Mire Klobučar, koju treba smatrati prvim nabavljenim djelom kolekcije.

Trajnom nastojanju Josipa Kovačića da prikupi što je više moguće autoportreta hrvatskih slikarica posvećena je druga tematska jedinica. Autoportreti su za njega bili ne samo umjetnička djela, nego i oblici pamćenja izgleda i likovni izrazi unutarnjeg stanja umjetnica. Gdje je bilo moguće, pridružili smo im i portrete drugih članova obitelji ili izgled kućnog okruženja.

Istraživanje školovanja umjetnica kolekcionaru je bilo uvijek važno. Poznato je kako su one tijekom povijesti u tome doživljavale brojne poteškoće. U Hrvatskoj su ih sredinom 19. stoljeća podučavali putujući slikari, ali su i same organizirale tečaj u Zagrebu (Škola Kod dvije Karoline). Godine 1907. osnovana je Akademija likovnih umjetnosti, no umjetnice su i dalje odlazile obrazovati se na obrtne škole, akademije i tečajeve u inozemstvu. Obrazac školovanja podrazumijevao je dugo vrijeme učenja, prekide te mijenjanje institucija.

Likovnim tehnikama posvetili smo četvrtu dionicu. Josip Kovačić istraživao je materijalnost svakoga pojedinog umjetničkog djela iz svoje zbirke do najmanjih detalja. Time je dolazio i do važnih podataka o načinu rada pojedinih umjetnica. Prikupljao je skice, bilježnice za crtanje, nedovršena umjetnička djela itd. Sabirao je i pomagala za rad umjetnica – štafelaje, kutije za boje, palete itd. Umjetnička djela uvijek je vidio u kontekstu njihova stvaranja.

Umjetnice se često doživljavalo kao majstorice primijenjenih umjetnosti. Bilo je to na tragu razmišljanja kritičara Koste Strajnića kako su žene puno samostalnije u primijenjenoj umjetnosti, umjetničkom obrtu i uređenju interijera (1916). No, istina je bila drugačija – obrazovanje za primijenjene umjetnosti ženama je osiguravalo zapošljavanje. Dizajniranjem uporabnih predmeta, crtanjem za fakultete i muzeje te izradom scenografija mogle su osigurati sredstva za život i bez braka.

Šesta dionica nastala je u skladu sa željom donatora da se izloženim djelima umjetnica pokuša ispričati kratka povijest hrvatske umjetnosti do sredine 20. stoljeća. Time je, uobičajeno za kolekcionare umjetničkih djela, želio osnažiti povijesno-umjetničku vrijednost svoje zbirke. Galerijski postav započinje primjerima bidermajerskoga portretnog slikarstva i završava djelima Vere Nikolić i Nevenke Đorđević koje su imale snage nositi se s avangardnim strujanjima sredinom pedesetih godina 20. stoljeća.

Zadnja dionica izložbe smještena je u sjevernoj dvoetažnoj prostoriji. Posvećena je posebnoj podzbirci – djelima Slave Raškaj (1877. – 1906.). Josip Kovačić dugo je vremena strastveno istraživao biografske podatke i opus ove poznate hrvatske akvarelistice. To je rezultiralo ne samo stvaranjem podzbirke njenih radova, nego i jedinstvenim rukopisom – Slijepe ulice u životu Slave pl. Raškaj. Na temelju njega oblikovali smo prezentaciju u ovoj sobi.  dr. sc. Žarka Vujić

Više o izložbi - ovdje