Preskočite na glavni sadržaj

Izložba Ivana Šeremeta / Rođenje umjetnika

U Galeriji Academia Moderna, danas, 21. travnja, u 19 sati, otvara se izložba Ivana Šeremeta pod nazivom 'Rođenje umjetnika'. Izložba ostaje otvorena do 28. travnja.
vrijeme: 21.04.2017. 19,00
mjesto: Zagreb; Academia Moderna, Augusta Šenoe 11
Rođenje umjetnika
(Kad ti svi okrenu leđa tada postojiš)
 
"Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam - zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni."

Immanuel Kant

S radom Ivana Šeremeta susrela sam se prvi put ljetos, u Istri. Bio je to rad iz 2011. naslovljen «Između neba i zemlje», postavljen u Novigradu. Poruka tog rada glasila je «čim se rodiš život te sustigne». Riječ je naime o videoprodukciji izmjene neba i crnila, rada o rođenju, smrti i nadi, tri komponente koje sam primjetila kao konstantu u njegovom stvaralaštvu.
 
Šeremet je umjetnik izraženog senzibiliteta i bavi se retoričkim pitanjima. On je ovdje «na nebu i na zemlji» istovremeno, kako bi svojim radovima dao komentar društva i natjerao nas da se zapitamo, a možda i prepoznamo u nekima od njih.

Michaud spominje Wittgensteinov pojam «obiteljske sličnosti» koji pak ističe kako je pojam umjetnosti otvoren... Kao što nam je nemoguće odrediti ono nešto zajedničko svim jezicima, iako su jezici međusobno povezani različitim i ukrštenim vezama poput sličnosti među članovima iste obitelji, tako i među umjetnostima postoje «obiteljske sličnosti». Činjenica jest kako ljudi odavno prihvaćaju međusobnu različitost umjetnosti i da pitanje njihova objedinjenja pod istom definicijom nije ono najvažnije. Nadodala bih kako nije najvažnije ali nije ni zanemarivo.
Šeremet je umjetnik kojeg se može promatrati kroz melankoliju, apsurd, humor... Njegove «obiteljske sličnosti» ono su što ga čini tako poznatim a istovremeno nimalo lako probavljivim.
 
Ovdje u Academiji Moderni izlaže četiri rada. Riječ je o instalaciji «Bez riječi», te tri fotografije naziva «Rođenje umjetnika», «Vezan za zemlju» i «Vrata raja».

 
U instalaciji «Bez riječi» autor na zid postavlja 3 crne vreće za smeće sa svojim imenom. Sam naziv rada pobuđuje dozu humora kod promatrača i smatram kako je u ovom radu kod Šeremeta vrlo vidljiva njegova konzistentnost u miješanju melankolije, beznađa i bezvrijednosti sa humorom. Predstavljaju li te vreće autorov komentar društva? Je li on ostao bez riječi i prazan poput tih vreća koje beživotno vise na zidu galerije? Za autora one predstavljaju umjetnost koja samu sebe negira. Možemo te vreće shvatiti kao svojevrsno odbacivanje prošlosti, negaciju postignutog i novi početak. Skladištenjem sebe u vreće za smeće on postaje tabula rasa i ponovno se rađa.
U «Rođenju umjetnika» autor sebe smješta nagog u kadar u odrasloj dobi time povlačeći paralelu da se umjetnikom ne rađa već postaje onog trenutka kada zaživi svijest o samome sebi. Rođenje je prirodan proces, kao i smrt, no umjetnik se bavi onime suprotnim prirodi – umjetnošću. Kod Šeremeta su konstantno prisutna dva pola – priroda-umjetnost, društvo-pojedinac i melankolija-humor. On je u svojim radovima iskren, «gol» , u stvarnom i prenesenom značenju te se koristi ironijom ne bi li vlastiti komentar doveo gotovo do apsurda.
 
Ono što je kod Šeremeta vidljivo jest da njegova umjetnost unatoč svojoj prirodi, poruci, nije nimalo interaktivna. Onoliko nas uključuje koliko želimo, jer on je u potpunosti usretodočen na sebe. On ispisuje svoje ime na vreće za smeće, komentira svoje rođenje, leži na zemlji svog zavičaja i gleda u vrata koja smatra svojim spasenjem – vrata raja.
 
Šeremet neuspjeh shvaća uspjehom, melankoliju poželjnom a pukotinu prolazom. Upravo na taj način kao umjetnik nosi se sa svojim «bivanjem» i «nesrećom».
 
U trenutku kada se rađa misao, tada se postaje umjetnikom a moralni zakon tada postaje podložan samo jednoj vertikali, onoj umjetničkoj.
Tanja Škrgatić