Otvorenje izložbe Jagode Buić u Splitu

Akademik Tonko Maroević o radovima Jagode Buić:
„Razmjerno nedavno, prije pet godina, Jagoda Buić je imala opsežnu retrospektivu u rodnom Splitu, u Galeriji umjetnina, gdje je izložila reprezentativnu dionicu dotadašnjega  rada: monumentalne i klasične tapiserije, te originalne i razvedene reljefne kolaže iz papira. Ovom se zgodom vraća zavičajnom ishodištu djelima intimnijeg i dimenzijama suzdržanijeg karaktera, no nipošto manjega kreativnog dometa. Dokazujući naročitu radnu znatiželju i neporecivu vitalnost okrenula se drugačijim tehnikama i novim zadatcima. Naslovljujući novonastali kiparski ciklus sintagmom „Scherzo s otpada“ autorica namjerno ukazuje na nepretencioznost i relativnu lakoću postupka, pa i na dosjetljivu i duhovitu tendenciju i ležerne mogućnosti recepcije. Neke od željeznih akumulacija imju oblikovnu jednostavnost i čistoću što upućuje na apstraktna ili simbolička imenovanja („Krug“, „Uzlet“, „Vatra“, „Totem“), ali mnoge su pak zadobile antropomorfne konotacije, a prihvaćene sugestije rezultirale su „krštenjem objekta“ nekim ljudskim imenom ili životnom funkcijom („Pedro“, „Pablo“, „Prometnik“, „Vojak“, „Don Quijote“ i „Sancho Panza“). Manje podrugljivosti i podsmijeha izazivat će dionica posvećena starim brodovima, pretežno upravo onima sredozemnoga podrijetla. Najpriprostija je, dakako, „Barka“ sastavljena od samo dvije spretno zaobljene metalne ploče. „Bracera“ već ima veliku plohu jedra postavljenu na uspravni jarbol usađen pak u željezni korpus razvedene profilacije. „Piratski brod“ složen je od dviju položenih motika i uspravljenih rašlji, a „Argonautski brod“ ističe se dvama paralelno postavljenim i uzdignutim sječivima u funkciji jedara, te položenom sjekirom na mjestu kormila. Ako smo u likovima i brodovima željeznih kombinacija uživali u stvaralačkoj slobodi i nedogmatičnosti mašte Jagode Buić, njezine crteže možemo i moramo primati kao svojevrsni korektiv i komplement istoga kreativnog nagona. Naime, ostavljajući svoje tragove perom i kistom na papiru, umjetnica nužno slijedi urođene ritmove i imanentnu strogost organizacije kadra. Međutim, lirsko brodarenje sredozemnim arhipelagom dijelom je prekinula kruta zbilja, na koju umjetnica poput Jagode Buić nije mogla ostati ravnodušna. Tragedija potonulih bjegunaca iz ugroženih afričkih zemalja, a pogotovo učestali brodolomi na domak otoka Lampeduse potaknuli su je da nekim svojim djelima, posebno crtežima, neravnodušno reagira kao upozorenje i znak za nužnu solidarnu pomoć. Estetsku dimenziju dopunila je Jagoda Buić i glasom svijesti i savjesti.“