Pavao Mašić - Panorama hrvatske glazbe za orgulje

Koncert se održava u okviru ciklusa 'Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici'.

Pavao Mašić, orgulje
Panorama hrvatske glazbe za orgulje

Juraj Stahuljak (1901-1975)
Preludij i fuga u gis-molu, op.12

Blagoje Bersa (1873-1934)
Idylle (obrada za orgulje: Pavao Mašić)

Krsto Odak (1888-1965)
Preludij i fuga u c-molu
***

Mate Sušilović (1977-2001)
O Bože, Ti si Bog moj, Ps. 63

Nikša Njirić (1927-2016)
Deset verseta (1981)
Maestoso
Allegretto
Moderato
Lento
Allegro vivace
Adagio
Moderato
Con moto
Tranquillo
Allegro con brio

Anđelko Klobučar (1931-2016)
Collage (1995)
Drugi triptih (2015), praizvedba
***

Tomislav Fačini (1975)
Obraćenje sv. Pavla na putu za Damask (2015), hrvatska praizvedba

Ante Knešaurek (1978)
Kyrie eleison (2005)

Boris Papandopulo (1906-1991)
Toccata cromatica

O koncertu

Poticaj za oblikovanje večerašnjeg koncerta prvotno je bio jasan: in memoriam Anđelku Klobučaru, orguljašu, skladatelju i pedagogu u čijem je djelovanju hrvatska glazba bila iznimno zastupljena. Prvi susreti s njim bili su obilježeni upravo hrvatskim skladbama za orgulje, interpretaciju kojih je podučavao u okviru Orguljaške ljetne škole u Šibeniku (OLJŠ) od 1994. do 2000. g. Zapravo, od samih početaka te važne manifestacije, Klobučar je paralelnu važnost dao dvjema temama oblikovavši ih u zasebne seminare: seminar glazbe 20. stoljeća i seminar hrvatske glazbe. Sve to ne bi posebno bilo važno da ti seminari uistinu nisu bili „majstorski“: svi mi polaznici imali smo priliku upoznavati ne samo skladbe hrvatskih skladatelja napisane većinom za njega, nego i otkrivati njegove vlastite, netom komponirane skladbe, koje su po prvi puta nakon praizvedbe svoj život nastavljale u Šibeniku. Mnoga su sjećanja, ali i prijateljstva, prvi koncertni nastupi, kao i razne anegdote, vezane upravo za hrvatsku glazbu, koja je u obrazovnim programima naše pedagoške sredine nerijetko svedena tek na jednu, pomalo inzistirajuću stavku – u Šibeniku je to bilo sasvim suprotno, jer hrvatska glazba za orgulje nije bila doživljavana kao kuriozum, nego je, pod Klobučarevim vodstvom, približena svima nama kao ravnopravni repertoar onom svjetskom.

Večerašnji program podijeljen u tri dijela svojim se naslovom referira na identično nazvane koncerte koje je Klobučar održavao od 1967. g. gotovo pravilnim ritmom jednom godišnje u zagrebačkoj katedrali i franjevačkoj crkvi na Kaptolu. Na taj način (pra)izveo je mnoga vlastita, ali i djela drugih hrvatskih skladatelja poput Ruždjaka, Paraća, Njirića, Miletića, Županovića i drugih. Uvidom u njegovu bogatu koncertnu aktivnost i popisom repertoara koji sam poduzeo tijekom 2015. i 2016. g. otkrivaju se uz domaće i inozemni recitali na kojima je Klobučar predstavio isključivo hrvatsku glazbu za orgulje: u pariškoj Notre-Dame (15.10.1978.), bazilici sv. Marije anđeoske u Asizu (24.09.1982.), te neposredno pred Domovinski rat održanom gostovanju u dvjema crkvama u Nizozemskoj (01.06.1991.).

Prvi dio koncerta zagledan je u skladatelje još uvijek ukotvljene u izričaj 19. stoljeća, za koji nam je u hrvatskoj orguljskoj glazbi vodeća referencija opus Franje Dugana. Svjesno izbjegavši njega (budući da njegovo djelo zaslužuje vlastiti koncertni prikaz), odlučio sam se za gotovo nepoznate i rijetko izvođena orguljska djela skladatelja čiji su orkestralni opusi nastavljali život u verziji za orgulje. Preludij i fuga Jurja Stahuljaka zapravo su dijelovi uvodnog stavka za Misu-misterij, djela nastalog na poetski tekst Marka Soljačića, svojedobnog intendanta HNK u Zagrebu. Svojom liričnošću i elegancijom melodijskih gesti pomalo bliske klavirskom izričaju, otkrivaju sigurnu ruku skladatelja koji nas u Preludiju vodi nizom harmonijskih, ali i motivskih, te naposljetku zvukovnih modulacija, od početnog optimističnog E-dura do melankoličnog i ponešto zamišljenog gis-mola, koji se otkriva kao onaj pravi tonalitet u kojem se odvija i pomalo modalna fuga sa snažnim i autoritativnim zaključkom. Orkestralne uzore otkriva i gotovo nepoznati Preludij i fuga Krste Odaka čiji je nastanak datiran na travanj 1947. u jedinom dostupnom rukopisu (iz arhive OLJŠ). U tom kratkom djelu Odak usprkos tradicionalnom poimanju oblika uspjeva udahnuti skercozne elemente i u preludiju i u fugi, koji čine nedjeljivu cjelinu krećući se karakterističnim putem iz početnog mola u završni dur. Takva praksa adaptiranja orkestralnih skladbi za orgulje ponukala me i na izradu vlastite adaptacije još jednog glazbenog trenutka, antologijske Idile Blagoja Berse koju je koncertna publika rado prihvatila.

Drugi dio koncerta svojevrsni je in memoriam skladateljima koji su nas napustili ove godine. Nikša Njirić autor je niza skladbi za orgulje od kojih su mnoge svoju praizvedbu, ali i kasniji „dug i sretan život“ doživjele upravo u izvedbama Anđelka Klobučara. Njirićevih Deset verseta izdanih u glazbenom prilogu Sv. Cecilije (čiji je Klobučar bio urednik) bili su prvi doticaji sa skladateljevim opusom u okviru OLJŠ – u njima se Njirić otkriva kao majstor glazbenih minijatura koje rijetko dosižu trajanje dulje od pola minute, ali u svakom od verseta uspjeva izraziti jasnu emociju zadanu prvotnim emocionalnim impulsom. Klobučareva skladba Collage primjer je organizacije sličnih kolorističkih i emocionalnih ugođaja na razini veće (kolažne) forme, dok je Drugi triptih koje večeras doživljava svoju praizvedbu posljednja Klobučareva skladba za orgulje nastala kao svojevrsna zahvala nakon ostvarenog retrospektivnog albuma njegova orguljskog opusa. Zanimljivo, obje večerašnje skladbe iz pera Anđelka Klobučara bit će izvedene iz rukopisa, iako je u međuvremenu Collage otisnut. Naime, upravo je Collage jedna od onih spomenutih skladbi koja je nakon praizvedbe na Biennalu život nastavila u Šibeniku, gdje smo kao polaznici iz vlastitog interesa vlastoručno prepisivali tu skladbu kako bi je mogli izvoditi iz vlastitog primjerka –zahvaljujući tome mnoge su Klobučarove skladbe upravo tako ostale sačuvane! Još jedan rukopis ovom će prigodom biti korišten, a riječ je o gotovo nepoznatom djelu O Bože, Ti si Bog moj nastalog na tekst Psalma 63 mladog i prerano preminulog skladatelja Mate Sušilovića kojemu se ove godine navršava 15 godina od smrti. Uvijek rapoložen i nasmijan student Instituta za crkvenu glazbu, Sušilović je talent za glazbu i skladanje razvijao uz Anđelka Klobučara i Anđelka Igreca, te je ovo djelo jedno od njegovih duljih formi za orgulje nastalo na tekst psalma vjerničke duše koja gorljivo žeđa za Božjom prisutnošću, a koje u svom oblikovanju pokazuje trodijelnost, zaključujući se s tri opetovana akorda kao refencom na Presveto Trojstvo.

Završni dio koncerta usmjeren je na suvremenost i budućnost – antologijska Toccata cromatica Borisa Papandopula (kojemu se ove godine navršava 110. obljetnica rođenja) vješto kombinira atonalni toccatni impuls s melodijama folklornih obrisa, dok u skladbi Kyrie eleison Ante Knešaureka iz 2005. prepoznajemo pristup orguljaša i improvizatora koji vješto uobličuje razne manifestacije početnog motiva (latentni zaziv Ky-ri-e gotovo da se čuje u početnim i završnim taktovima ove glazbene meditacije). Zasebno mjesto pripada još jednoj večerašnjoj praizvedbi Tomislava Fačinija, nastaloj kao narudžba za nastup na festivalu Orgulje Svete Zemlje u Jeruzalemu 2015. g. Ovom zgodom, Obraćenje sv. Pavla na putu za Damask doživljava i svoju hrvatsku praizvedbu. Riječ je o skladbi koja slično uzorima ranijih razdoblja koristi madrigalizme u prikazivanju „libreta“: početni odsjek zasnovan na trilerima i nnaglim pasažama ocrtava mladog i žustrog, nestrpljivog mladića Savla pomalo nagle prirode, a u nadovezujućoj fugi iskorišten je karakterističan ritam kasa konja. Iz dramaturških razloga velika general-pauza u partituri ocrtava ne samo pad, već i transformaciju Savla u Pavla, o čemu glazba progovara na sebi svojstven način kroz osluškivanje zvukovnosti karakteristične za orgulje: ostinata što rezultira zaključnom gradacijom.

Pavao Mašić (Šibenik, 1980.), dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja obuhvaćaju repertoar baroka i romantizma – s naglaskom na opusima J. S. Bacha, te francuskih i hrvatskih skladatelja - koji, u kombinaciji s temeljitim istraživačkim radom, kao i konstantnom potragom za što izražajnijim interpretacijama, rezultiraju upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studije čembala, orgulja i glazbenoteoretskih disciplina, a s najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomske studije: orgulje u razredu Kei Koito na Visokoj školi za glazbu u Lausanni i čembalo u razredu dr. Roberta Hilla pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br.
Jedan od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika mlade generacije, Mašić djeluje kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu gdje nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje i kao docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost i odgaja nove generacije čembalista i orguljaša. Redovito koncertira diljem Rusije, Europe i Izraela (Moskva, Sankt Petersburg, Basel, Lausanne, Budimpešta, Bratislava, Beč, Freiburg, Zaragoza, Porto, Jeruzalem, Betlehem, Nazaret, Tel Aviv). Kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 20 važnih inozemnih i domaćih nagrada među kojima se izdvajaju nagrade na međunarodnim natjecanjima orguljaša u Lausanni, Zaragozi i Puli, a jedini je hrvatski kandidat koji je sudjelovao na čuvenom natjecanju orguljaša u St. Albansu u 50 godina njegova postojanja.

Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje tri albuma ovjenčana s ukupno 7 Porina. Tako je njegov prvi album pod nazivom 1685. s djelima za čembalo Bacha, Handela i Scarlattija proglašen najboljim albumom klasične glazbe u 2012., dok je albumom 100% BACH, ostvarenom u suradnji s orguljašem Antom Knešaurekom, predstavljen djelić orguljskog opusa J. S. Bacha za čiju su prvu integralnu izvedbu u Hrvatskoj (17 recitala) dvojica orguljaša osvojili nagrade Milka Trnina i Nagradu grada Zagreba. Posljednji, dvostruki album Skladbi za orgulje Anđelka Klobučara također osvaja čak četiri Porina u više kategorija klasične glazbe.