U Gradskoj galeriji Orsola u Bujama, u subotu, 26. studenoga, u 19 sati, otvara se samostalna izložba Klaudia Katunara 'Uvodnjene naznake stanja'.
vrijeme: 26.11.2016. 19,00
mjesto: Buje; Galerija Orsola
Panoramu, slikovni prikaz određenog teritorija, možemo pratiti od davnih vremena. Kroz povijest, krajolik postaje jedan od često zastupljenih motiva likovnog stvaranja. Klaudio Katunar, koristeći lazurnost tehnike akvarela, oblikuje niz radova koji se tematski naslanjaju na motiviku pejzaža. Iako neki radovi na prvi pogled djeluju apstraktno, pažljivim promatranjem zapažamo da autor bira uočene elemente i njima sklapa impresiju nove realnosti. Nižući radove, on istražuje ambivalentnost motiva jer, forme se u njegovim radovima nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u neskladu.
Pojavljuju se u slojevima kao talozi sjećanja. Možemo prepoznati karakter prostora i stanje autora: pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik pretvaraju u vizualni iskaz. Oblici više ne odražavaju promatranu stvarnost, već nutrinu autora koji izgovara svoj doživljaj.
Impresije energija krajolika najčešći su pokretač autorova hoda oblikovanju. Njegove se vizualne interpretacije rjeđe oslanjaju na gradske, urbane gabarite. Većinom su to lirski doživljeni brežuljkasti oblici primorja. Često nose ideju začudnih rasprsnuća svjetla koje se oslanja na reljefnu konfiguraciju horizonta. Pred nama su doživljeni trenuci koji se ne mogu ponoviti. Dubioznost pojma 'trenutak' i njegov obim, značenje i definicija, mogu se različito interpretirati. Trenutak može biti konvencionalno tumačen: sekundom, danom, godinom, a može biti personaliziran i sveden na doživljaj individualnog saznanja. Od toga ovisi kakva će relacija biti uspostavljena u procesu komunikacije umjetnika samog sa sobom ili promatrača i djela.
Klaudio Katunar progovara gestom, a odmah zatim određenom preciznošću. Ponekad obrnuto, ponekad slučajnošću putanje pigmenta u mediju vode. Na bjelini papira nalazimo nepravilne oblike, mrlje, linije, plohe. Frekvencija, ritam elemenata mijenja se od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Linijama, plohama, mrljama, zaustavljenim u rasprostiranju, sugerirana je efemerna dinamika. Ponegdje su forme u neskladu, kao u eksperimentu. Ponekad gesti dopušta pojavnost, a ponegdje, čak i na istom radu, kontrolira zapis. Potez, razlijevanje medija ili nakupinu pigmenta zaustavlja unutar formata. Ponekad sliku gradi od skice koju ne izvodi olovkom, već direktno, potezima kista.(..) Iz teksta Eugena Borkovskog
