Niko Mihaljević / Novi fosili

Izložba Novi fosili mladog multimedijskog umjetnika i dizajnera vizualnih komunikacija Nike Mihaljevića predstavlja niz njegovih recentnih, dosad većinom neizlaganih radova u najrazličitijim oblicima – od audio-instalacija, preko videa do objekata i knjiga.

Obrazovan na zagrebačkom Studiju dizajna i na Werkplaats Typografie u Arnhemu, Mihaljević je kao već aktivan grafički dizajner paralelno zakoračio i na domaću likovnu scenu 2012. godine, izložbom u HDD Galeriji,  gdje je izlagao svoje eksperimentalne radove te iste godine i sudjelovanjem na izložbi Knjige umjetnika u Institutu za suvremenu umjetnost / Galeriji Academia Moderna. Nakon toga uslijedile su izložbe i performansi u splitskom Multimedijalnom kulturnom centru, zagrebačkom MSU, Institutu za suvremenu umjetnost, festivalu Škver u Malom Lošinju i drugdje. Priznanje za svoje umjetničko djelovanje dobio je ove godine osvojivši najprestižniju domaću nagradu za mlade likovne umjetnike – Nagradu Radoslav Putar – a paralelno i dalje djeluje u području dizajna, ne samo kao praktičar nego i u edukaciji, na odjelu Medijskog dizajna u sklopu Sveučilišta Sjever u Koprivnici.

Jedan od fokusa Mihaljevićevog zanimanja su svakodnevne, obične, trivijalne, dokoličarske, naizgled besadržajne, besmislene i beznačajne situacije koje vjerodostojno dokumentira služeći se najrazličitijim medijima – primjerice audio-zapisi razgovora i druženja i njihove tekstualne transkripcije, zvučne kompozicije, fotografije, crteži, tiskani samizdati, CD-ovi, audio-kasete itd. Konačna svrha dokumentiranja, međutim, nije samo bilježenje, nego izdvajanje i simbolično 'uokvirivanje' određenog događanja kao nečeg što, iz umjetnikova rakursa, ima transcendentnu, mističnu dimenziju te je vrijedno pažnje i štovanja.

U tom smislu, mnogi od krhkih, produkcijski skromnih i formatom najčešće malih artefakata koje Mihaljević proizvodi imaju svojstvo svojevrsnog relikvijara (od plastike, papira itd) za nematerijalna iskustva, rituale, dijaloge ili zapažanja. Situacije i radnje koje Mihaljević bilježi, unatoč svojoj spontanosti, obično imaju unaprijed definiran početak i kraj, događaju se u odabranom ambijentu i u dogovoru s drugim sudionicima ako ih ima. No, sam sadržaj, ono što se događa u tom definiranom okviru i što je u konačnici predmet autorovog interesa, u svom karakteru je bliže ambijentalnom šumu i nuspojavi nego kompoziciji, da se poslužimo muzičkim terminom. Mihaljević voli naglašavati upravo one osjetilne aspekte stvarnosti čiji je značaj najčešće zanemarujemo.

Primjerice, nekad je izrađivao i izvodio glazbu s 'amplificiranim' olovkama koje pojačavaju zvuk pisanja po papiru do zaglušujuće razine – tako da sadržaj koji doživljavamo kao glavni (tekst koji se piše) postaje sekundaran (štoviše nevidljiv promatraču) u odnosu na svoju nuspojavu. Sličan smisao za apsurd očituje se i u novim radovima, gdje se svakodnevno susreće sa sakralnim, i u kojima trivijalne radnje i opservacije dobivaju neočekivanu auru ozbiljnosti, a u prijevodu u materijalni artefakt čak i određenu glamuroznost. Središnji rad ove izložbe, Circumnavigare necesse est, vivere non est necesse, finalni je produkt stvarne ekspedicije autora i njegovih suputnika čija je svrha bila pješačkim obilaskom 'empirijski i dijalektički' dokazati kako je otok Prvić u šibenskom arhipelagu zaista kopno sa svih strana okruženo morem. Istoimena knjižica koja se u namjeri autora naizgled može svrstati u žanr putopisa ili zbirke kratkih priča zapravo sadrži egzaktan transkript spontanih razgovora koji su se odvili na tom petosatnom pješačenju. Sama zvučna snimka na temelju koje su transkript i knjiga nastali također se reproducira u galeriji, ali ubrzano i komprimirano do neraspoznatljivosti, a najzanimljiviji artefakt bit će i vinilna LP ploča s istim sadržajem čiji kružni oblik duhovito korespondira sa samim motivom otoka, kao i od samog početka apsurdne ali krajnje dosljedno provedene ideje dokazivanja da Prvić doista i jest otok. Marko Golub

Niko Mihaljević rođen je 1985. u Splitu.  Multidisciplinarni je umjetnik i dizajner vizualnih komunikacija (Werkplaats Typografie / ArtEZ Institute of the Arts, Arnhem, NL). U umjetničkoj praksi istražuje metafizičke aspekte svakodnevice, kulturnih artefakata i jezika pri čemu se služi različitim medijima, s naglaskom na konceptualnu zvučnu kompoziciju i instalaciju, performans, tekst i knjige umjetnika.  U području vizualnih komunikacija proučava i dokumentira vernakularni amaterski grafički dizajn i tipografiju.  Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2016. (Young Visual Artists Awards).  Redovno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Osnivač je inicijative zabilježenog zvuka Alluvial Gold. Radi kao samostalni dizajner u području kulture, a od 2014. godine kao asistent na odjelu Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever.