16. Performance Art Festival pod nazivom 'Politička tijela' održat će se u Osijeku 14. i 15. listopada, u Muzeju likovnih umjetnosti i na loakcijama u javnom prostoru. Kustosica 16. izdanja festivala je Radmila Iva Janković, a festival predstavlja umjetnike: Mariu José Arjona (Kolumbija), Mariu Adelu Diaz (Guatemala/Kalifornija), Sinišu Labrovića (Hrvatska), Marka Markovića (Hrvatska/Austrija) i Teresu Margolles (Mexico).
vrijeme: 14.10.2016.
mjesto: Muzej likovnih umjetnosti i lokacije u javnom prostoru, Osijek
PROGRAM FESTIVALA:
Petak, 14. listopada
Maria José Arjona: Birdcage / Kavez
19:00 - 21:00 h, Muzej likovnih umjetnosti
Teresa Margolles: Incision / Rez
video, 25’52’’, 2016. (dokumentacija performansa, Zürich, Löwenbräu, 1. 6. 2016.)
Ljubaznošću galerija: mor charpentier (Pariz) i
12-14.org contemporary (Beč)
21:30 - 22:30 h, Muzej likovnih umjetnosti
Siniša Labrović: Umjetnika boli kurac za sve
22:30 - 23:00 h, Muzej likovnih umjetnosti
Marko Marković: Pogledaj sine
00:00 h, parkiralište ispred teretne porte Vodovoda Osijek
(prilaz iz Ulice Tina Ujevića, na kraju Ulice Adama Reisnera, pored vrtića Potočnica)
Subota, 15. listopada
Maria Adela Diaz: In Transit / U tranzitu
11:00 - 14:00 h, na rijeci Dravi, u blizini pješačkog mosta
Razgovor i završno druženje sa sudionicima festivala
16:00 - 17:30 h, Muzej likovnih umjetnosti
Politička tijela
Danas, baš kao i kasnih šezdesetih, kada se performans tek pojavio kao medij iskazivanja otpora i neposluha, umjetnici ništa manje radikalno tijelom reagiraju na političku stvarnost.
Francuski sociolog i filozof Henri Lefebvre tijelo je definirao kao sredstvo kojim proizvodimo sebe kao društvena bića, kojim proizvodimo društveni prostor. Umjetnici svojim gestama potvrđuju i reprezentiraju tu tezu, makar češće u obrnutom smjeru, budući da taj isti društveni prostor u odnosu na tijelo djeluje i kao razarajući agens.
Tijelo, kako ga tumači Giorgio Agamben, priziva eksplicitnu pojavnost, goli život (
zoe), i istodobno njegovu političnost (
bios). Nositelj je potencije - duboko individualnog osjećaja slobode, ne samo u smislu činjenja, nego i ne-činjenja koje odbija biti moranje podređeno nekoj izvanjskoj moći, ali istodobno je i stalna meta represije, mjesto poroznih granica u koje izvanjska moć neumoljivo prodire već samim njegovim postojanjem.
U kriznim situacijama, u kojima dolazi do odvajanja humanitarnog i političkog te rascjepa između ljudskih i državljanskih prava, definicija umjetnosti koju je ponudila kubanska umjetnica Tania Bruguera doima se okrepljujućom: „Umjetnost je prostor ranjivosti u kojemu se rastvara ono što je društveno kako bi se stvorilo ono što je humano“. I uopće nije slučaj da performans kao umjetnički oblik otpora, kao neprestana potreba za ponovnim preispitivanjem pojmova integriteta, identiteta, isključenosti, drugosti i drugačijosti, još uvijek i istom snagom izranja na prostorima i u vremenima izraženih političkih i socijalnih tenzija.
Velik poticaj u odabiru teme koja u posljednjih dvadesetak godina ne prestaje biti aktualna na hrvatskoj sceni bili su, primjerice, prvi ratni, ali i kasniji performansi Slavena Tolja, u kojima tijelo umjetnika, izloženo neprestanoj vjetrometini, reprezentira poprište križanja i sudaranja osobnih i društvenih procesa. S druge strane, otkrivanje bogate i žive, ali u Hrvatskoj malo poznate umjetničke scene Južne Amerike pokazalo se kao izazov koji je presudio o odabiru teme. Sučeljeni sa situacijom kršenja ljudskih prava, dugoročnim posljedicama građanskih ratova, nasiljem, kriminalizacijom žrtava, kulturom šutnje, dubokim socijalnim i ekonomskim nejednakostima, gubitkom povjerenja u korumpirane strukture moći, ali i globalnim stanjem politike kada je riječ o ‘drugosti’, južnoamerički umjetnici, a napose umjetnice posljednjih godina u svojim snažnim iskazima reagiraju - tijelom.
Radmila Iva Janković
Više o festivalu saznajte na Facebook
stranici, a opširniji program možete preuzeti
ovdje.
Organizator festivala je udruga M-art, uz suorganizatore: Muzej likovnih umjetnosti Osijek i Grad Osijek.
