Izložba Daniele Cikatić Javorčić u Galeriji Cekao

Potpuno smo u svakodnevnom životu uronjeni u svijet reklama, agresivnog televizijskog i internetskog oglašavanja, bombardiranja reklamnim porukama čak i s kupljenih proizvoda. Teroru oglašivačkih strategija gotovo da ne možemo pobjeći. Grafičarka Daniela Cikatić Javorčić hrabro se „hvata“ s Gorgonom i Meduzom reklamnih strategija oglašavanja, koristeći za glavni naziv svojih pet ciklusa linoreza reklamnu sintagmu „Happy Time“ s Niveinog mlijeka za tijelo.

Kao dio doktorske disertacije u kojoj je razvijala temu reklamne represije nad ženama i strategija manipulacija potrošačima kroz medij grafike / linoreza, umjetnicu je zanimalo preoblikovanje vizualnog znaka koji je izvučen iz svojeg izvornog reklamnog konteksta kako bi na jednostavan i neposredan način reinterpretirala njegovu poruku s novim, sada subverzivnim konotacijama. Odabir klasične grafičke tehnike linoreza za interpretaciju i razradu teorijske ideje u svjesnom je kontrastu nasuprot tiskarskim tehnikama velikih reproduktivnih serija, a ujedno je linorez idealan grafički medij za prenošenje jasnih vizualnih poruka, gotovo na razini piktograma.

No, Danielu Cikatić Javorčić ne zanima igranje vizualnim i mentalnim rebusima u tradiciji „Bućan Art“- a, iako oboje umjetnika razrađuje vlastiti umjetničko-semantički manifest na predlošku logotipova određenih brendova. Dok je Bućana zanimalo kako se artificijelna, dizajnerski „ispeglana“ vizualno-grafička kultura logotipova pretapa u umjetnost, dakle, kako umjetnik operira na razini vizualne travestije, persiflaže ili rebusa; kako rekontekstualizira u našoj svijesti slavne brendove, Danielu Cikatić Javorčić zanimaju dublje i opasnije subliminalne poruke reklama. Od teme reklamne represije nad ženama i njihovim identitetom (slojeva lažne vanjske i unutrašnje ambalaže), povezivanja ženske siluete sa životinjskim atributima koji su u funkciji osnaživanja žena i simbola neke praiskonske ženske moći (superžene iz reklama), pa do teme prijevare u tzv. osobnom brendiranju. Umjetnica koristi strategije ironije, podsmijeha i razotkrivanja laži, za što joj u subliminalnom dijelu pomažu prometni znakovi zabrana, upozorenja, kao i znak uskličnika. Dok je Boris Bućan duhovito kritizirao nedodirljivost brendova, Daniela Cikatić Javorčić gorko secira do pojedinosti naše podčinjavanje ambalažiranju svih segmenata života. Nastavljajući umjetničku borbu protiv svjesno pomiješanih značenja, poruka i reklamnih ispiranja mozga potrošačima, umjetnica ostvaruje iznimno uspješnu kreativnu i edukativnu dionicu na suvremenoj hrvatskoj grafičkoj sceni. Iva Körbler