Izložba pod nazivom 'Mali intervali' Vedrana Karadže Tabulova otvara se u dubrovačkoj Galeriji Flora, danas, 20. rujna, s početkom u 19 sati. Izložba će biti otvorena do 30. rujna.
vrijeme: 20.09.2016. 19,00
mjesto: Dubrovnik; Galerija Flora, Šetalište kralja Zvonimira 32
'Kažu da sam iz Splita. Sigurno zato što sam 28. travnja 1977. tu rođen, odrastao, završio male škole i proveo najveći dio života.
Kažu i da sam umjetnik. Mogu se složiti, a i ne moram, ovisno da li u prilog tome govori podatak da sam 2002. diplomirao kao slikar – grafičar i likovni pedagog, na ALU u Širokom Brijegu, činjenica da redovito izlažem likovna ostvarenja i da od tog svog proizvoda živim, članstva u HDLU, HZSU, LIKUM-u, HULULK-u i tako dalje, ili pak što idem svojim putem, razvijam opći talent, upoznajem svijet i sebe kao njegov integralni dio, jer radim na neizvjesnom projektu održivog života sa što više sreće, ljubavi i istinskog ostvarivanja vlastitih izbora, jer sam zadovoljan onim što jesam, što mogu i imam, i da mi je, težeći uvijek boljem, tako lakše živjeti i voljeti ono što me preokupira.
Kažu još i da sam otočanin, a to vjerojatno zato što je glavnina toga čime se bavim na relaciji otok Veli Drvenik – Solin – Split, ali i šire, kada me put uputi. U kontekstu te dvije zadnje definicije kažem da se moj dosadašnji životni, estetski i donekle etički i filozofski iskaz može identificirati kroz kreativno djelovanje i igranje igre, preoblikovanje dijelova i svojstava materijalnog svijeta i njegovih značenja, gradnjom assemblagea i skulptura, i to isključivo na otoku, a sve simultano, no i pomalo aritmično sa istraživanjem kroz grafičke tehnike dubokog i visokog tiska.
Težim ravnoteži i harmoniji, pa apstraktnu bit svojeg zvanja balansiram s konkretnim intervencijama u otočkom ambijentu, koji mami i potiče, gdje obnavljam, revitaliziram, sadim i uzgajam. Godišnja doba tako prožimam sa zbivanjima u atelieru, a moja aktivnost na otoku se udvostručuje. Moj svjetonazor uglavnom se uvijek očitovao kroz ostvarenja koja slave, iskazuju poštovanje i divljenje. U tom smislu, estetika mi je bila najvažnija. To se polako mijenja. Nameću se i druga pitanja. Ali ne prevladavaju.
To što sam ove struke u mojem slučaju fino se podudara s činjenicom da je moj afinitet, posao, poziv, izbor, ujedno i moj život. I uz nešto podnošljivih oscilacija, uvijek bih bivao vraćan u taj svoj život. Neka tako bude i nadalje. Vedran Karadža Tabulov
