Damjan Komel / Sjeme

Damjan Komel predstavlja dio kolekcije skulpturalnih radova. Svi su izduženog oblika razigranih površina koje prodiru u prostor. Miješanjem materijala, najčešće kamen i drvo, cijeli niz ovih radova dobiva odlike objekata. Pred nama je vizualno oblikovanje koje doživljavamo kao igru i za umjetnika i za promatrača. U igri se za oba sudionika sve neprestano mijenja, ne samo prelazeći od jednog do drugog rada, već i pri svakom sljedećem pogledu, uperenom na isti rad. Oblici pred nama izazivaju zanimanje u prvom čitanju. Nove konotacije javljaju se pažljivijim promatranjem, a sasvim nove bivaju asocirane temeljem obrazloženja.

U prepisci s autorom, stvari postaju jasnije. On nudi smisao oblikovanja interpretiranjem ideje neznatnog koje u sebi krije veličanstvenost. Pojednostavljeno, autor biva oduševljen prirodnim fenomenom reproduciranja biljaka, naročito velikih stabala. Ova ekološka zainteresiranost, fasciniranost sjemenjem, tjera ga na akciju. Tako on, poznajući neka sjemena stabala, u svojim omiljenim materijalima, izvodi svojevrsne replike sličnih formi. No, nakon oponašanja i sam poduzima kreativno oblikovanje tako da pred nama nisu samo iz prirode prepisani oblici već i autorske interpretacije takvih formi. 

Autor stalno prelazi rubove ritualnog odnosa sa materijalom i oblikovanja usmjerenog ka mogućoj formi sjemena neke biljke. Začudnost oblika može nam se na prvi pogled dopadati ili možemo odbiti daljnje percipiranje izloženih predmeta. Njegovi obrađeni, ulašteni radovi, količinom vizualnih informacija mogu nam se činiti prepunjeni, dekorativni. No, oni zahtijevaju podrobniji pogled i ovisni su o naslovima iz kojih izčitavamo premisu i rezultate svakog pojedinog djela. Znamenje prirodnog, koji je umjetniku toliko od važnosti, se u ovim objektima spaja sa aspektom artificijelnog koji je iskaziv u svakom sloju i u svakom djeliću oblika. Podražavanje strukturalne nakane, naporni materijal i znakovite ideje, dokaz su zbiljske premise i alegorijskog karaktera ovih radova.
 
Fascinacija materijalom često je presudna premisa kreativnog čina. U susretu/borbi s materijom teško je odoljeti datostima koje on nosi. Autor poštuje materijal i ne sakriva mu bit unatoč tome što, vođen nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja prvobitnu formu. Poigravanje sa kamenim blokovima i daljnje redukcionističko promišljanje prema novom, stalan je izazov za autora. On se ne boji dodira s materijalom. Alat i tehnika ne predstavljaju mu prepreku. Igra nije ograničena tehnologijom. U likovnom smislu, komentari mogu biti različiti. U svakom slučaju, pred nama su cizelirani predmeti, bogatih, razigranih površina na kojima je raspon oblika od gestualnih poteza do brižno modeliranih detalja. Možda su likovno zreliji oni bez podloge, bez stalka kojemu autor također prilazi s pažnjom i kojemu pridaje smisao. To najčešće čini na način da u slučaju kad je glavni dio objekta kameni, podloga je drvena. I na njoj čini intervencije, pravdajući ih ženskim principom. Jer, kako on kaže, diada, muško i žensko, jin i jang  održava ravnotežu u svemiru.

Svi su predmeti izduženi razvijenih ploha, razigrane ovojnice. Očito je da autor svakoj realizaciji oblika prilazi sa punom pažnjom. Tek ponegdje nailazimo na ponavljanje segmenata. Ne znamo da li izvodi skice ili kreće raditi nadahnut nekim oblikom u njegovoj mašti. Ili, možda, oblik djelomično ovisi o komadu kamena koji ga izaziva. Jer, očito je da on voli kamen i da ga zaista raduje mijenjanje oblika krte strukture. To je očito iz svakog predstavljenog rezultata njegova napora.

Cijelu grupu radova možemo doživjeti kao znakove koji žele izbjeći silu teže. Savršeni zanat olakšava stvaranje i istodobno ga otežava. Iz zakutaka memorije, oslanjajući se na energiju direktnog odnosa sa materijalom, autor izvlači i razrađuje oniričke oblike. Damjan Komel  podražava organske forme oživljujući tvrdi i teški materijal. Razigranost oblika govori o težnji autora ka oslobađanju predmeta iz amorfnog kamenog bloka. Autor povezuje putanju sjemenke, često nošenu vjetrom, sa idejom letenja, kretanja bez opterećenja tijela. Levitacijom koja izbjegava obaveze i potrebitost tjelesnosti.

U obrazloženju svoje potrebe za iskazom, autor uvodi više socijalno osviještenih misli. Tako on uviđa da je svijet oko nas nepravedan i da međuljudski odnosi nisu pošteni. Da je zapadna civilizacija zaglibila, na prvi pogled samorazumljivom frazom o demokraciji. No, zaboravljamo da se demokracija rodila u antici gdje su grčki gradovi na svoje glavne trgove sakupljali velmože i stanovnike ali ne i žene i robove. Tamo se rađa patrijarhalno društvo koje, u konačnici svojih odluka, nikako ne može biti zaista pravedno. Suvremenost iznjedruje pitanje: u kojoj mjeri živimo u prostoru nesloboda? Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih, nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Prisiljava nas se da, za sve više, sasvim benignih stvari slobode, od nekoga moramo tražiti dozvolu. Lako se prisjećamo ograničenja: nadzorne kamere, pregledi skoro na svakom koraku, čipiranje, praćenje mobitela, prisluškivanje, praćenje na društvenim mrežama. Tu su represije zbog bilo koje drugačijosti. Uz to, zanemarujemo osobnu komunikaciju. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernošću ekrana. Nažalost, većina ljudi još uvijek nije došla do spoznaje o svome stanju neslobode, kao što nije postala svjesna potrebe da se takvo stanje promjeni. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.

Damjan Komel nudi radove koji nose ideju leta, slobode, memoriju neograničenosti. Alohorija je prikrivena u ovom nizu fraktalnih oblika koji ima početak, ali ne znamo mu kraj. Poput stilskih vježbi. Radovi pred nama samo su dio serijala koji može trajati još samo jedan oblik ili su začetak beskonačnog niza koji će dalje slijediti autorovu moć imaginacije. Eugen Borkovsky