Izložba Josipa Ivančića Pina 'crt ež iii otvoreni text – početna stranica', otvara se danas, 6. lipnja, u 19 sati, u izložbenom salonu Izidor Kršnjavi. Radionica je najavljena za utorak, 7. lipnja od 13,30 sati.
vrijeme: 06.06.2016.
mjesto: Zagreb, Croatia
Crtice o sadržaju izložbe i radionica
Viseći trodimenzionalni crteži – oblici nastali iz pronađenih, odbačenih žica…
„Matematičkim jezikom crtu (ili liniju) možemo definirati kao skup točaka u ravnini. Doista, to jest istina koju lako možemo iskusiti nižući točke gusto poredane jednu uz drugu. Još bolje iskustvo steći ćemo na ekranu kompjutera zatamnjujući pixele jednog za drugim…“
„… slušajući zvuk struganja ne bismo se skoro domislili njegovom izvoru… taj zvuk mogao bi biti sve… od šuma radioveze do slijetanja vanzemaljaca… Uz komad crtaćeg papira isti se prizemljuje u auditivni izraz crtanja... Ne otkriva vizualni rezultat zabilježene radnje, već potiče na crtanje… "
(Every piece tells a story…) … iskorak iz branše/zanata… osvješćivanje banalnosti – dio svakodnevice, okolice… davanje vrijednosti banalnosti, izvlačenje iz nevidljivosti, nevrijednosti… dosadnost/predvidivost industrijske radne sredine, a u isto vrijeme poticajne i kreativne… odbačeni/otpadni, detronirani, nedizajnerski, organski materijali, industrijske karizme/pozadine (…) … tragovi nekog protoka, imaju patinu i karakter industrijskog okruženja… posebna tekstura, specifična boja… zapravo poetski objekti… tijek vremena koji se na tim materijalima osjeća… pokušaj nadvladavanja i humaniziranja nemoći i besmisla života/sredine… smisao i svrsishodnost … sućut objektima… (…) ča je fiktivno? ča uopće gledamo? A ča od tega vidimo?... radovi koji nisu doskočica… zanatlija/artist… i radovi koji posjeduju i autografsku notu (…)… javna percepcija na art… ča je? di obitava? …sušta prolaznost i beskorisnost/uzaludnost, ali može biti light humane svakodnevice…“
J.I. Pino_ Pulski performer, likovni umjetnik, glazbenik i filmski stvaratelj.
Od početka 1970-ih godina protagonist je alternativne kulturne scene, kad ulazi u krug konceptualnih umjetnika i umjetnika performansa. U isto vrijeme s prijateljima stvara „mental spirit“ glazbu. Pod utjecajem Beuysa stvara „socijalne skulpture“, što ga je svrstava u omanju skupinu angažiranih konceptualnih umjetnika koji su propitivali socijalističke vrijednosne sustave, a posebno smisao samoga rada i mjesto koje u takvom specifičnom društvu pripada radniku. Za ovu je temu u svojem umjetničkom radu bio posebno senzibiliziran jer je i sam, do gubitka posla prije dvanaest godina, imao svakodnevno aktivno iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik.
Tijekom osamdesetih godina svoje umjetničke interese ostvaruje povezivanjem medija glazbe, likovne umjetnosti i umjetnosti performansa, što se najviše osjetilo u njegovom djelovanju kao član „alter rock“ grupe Gustaph y njegovi dobri duhovi.
Devedesetih godina i dalje je jedan od najprovokativnijih hrvatskih performera (Theater like a Life/Life like a Theater ili Život je feferon…), a djeluje i kao alternativni novomedijski eksperimentator…
Možda najbolji primjer njegova filmskog angažiranog stvaranja dokumentarni je film Bez-dom-ni (2014.) – o beskućnicima kao ljudima izvan sustava i odnosu društva prema „gubitnicima“.
