Preskočite na glavni sadržaj

Ivana Jurić, Admir Mujkić i Vice Tomasović u Galeriji Prsten

U sklopu 'Programa Galerije Karas u Galeriji Prstenu' u četvrtak, 19. svibnja, s početkom u 19 sati, otvaraju se tri samostalne izložbe u Galeriji Prsten: izložba 'Kolaži' Ivane Jurić, izložba Admira Mujkića nazvana 'Suočavanje s ribama' te izložba  'Horror vacui – Ex nihilo' Vice Tomasovića. Izložbe se mogu razgledati do 5. lipnja.
vrijeme: 18.05.2016. 19,00
mjesto: Zagreb; HDLU, Galerija Prsten, trg žrtava fašizma 16
url: http://www.hdlu.hr
U književnosti je poznat i često korišten postupak rekonstrukcije maglovitih sjećanja iz djetinjstva kroz vrlo slobodno, asocijativno povezano nizanje slika, jer su upravo žive slike istrgnute iz šireg konteksta ono što nam ostaje od prvih godina našega života. Slike koje prevladavaju nad narativnim sadržajem iza njih, temelj su i umjetnosti koja se naziva likovnom, pa zato i neću tražiti ili rekonstruirati objašnjenja iza kadrova u film Déjà vu animatorice Ivane Jurić, koji nam prikazuje dječje lutke u pejzažu, iako poveznica s nekim njezinim konkretnim iskustvima vjerojatno ima.


Međutim, ako pažnju obratimo na općenitiju razinu, na simbole i arhetipove, kao na i formalne postupke kojima se autorica služi ne bi li dočarala sjećanja, u ovom djelu nećemo vidjeti samo intimnu priču, koja se gubi u svojoj nevažnosti među intimnim pričama milijardi ljudi, nego i umjetničku artikulaciju svijesti, u koju možemo uroniti i koja nam se obraća (..) iz teksta Feđe Gavrilovića

(..) U ovom serijalu grafika malog formata dominiraju mnogi motivi iz Admirovog prvog grafičkog ciklusa “Putovanje”. Tu su konji koji plešu u svojevrsnom vrtlogu, urađeni preciznim potezima igle, zatim novi motivi riba i ono najprisutnije na ovim minijaturnim grafikama: lebdeći svjetovi ili lebdeće zemlje s građevinama koje podsjećaju na bosanske sakralne objekte, kao simbioza crkve i džamije, s bajkovitim dječjim očima; kuće poput ruskih babuški koje nas veselo promatraju s komadâ zemlje što plutaju nalik Magritovim lebdećim dvorcima.


Sjećam se jednog Admirovog crteža, (koji je 2001. godine bio uvršten u selekciju Međunarodne izložbe crteža u Rijeci), nastalog nakon ciklusa Putovanje, koji se zvao Zemlja u prognanstvu. Mislim da je to početni motiv za većinu ovih malih grafika. Premda nisam nikakav ekspert za likovnu umjetnost, pa likovno djelo gledam isključivo na literaran način, mislim da je metafora Zemlje u prognanstvu središnji motiv ove izložbe. (..) iz teksta Faruks Šehića
 

(..) Ispunjavajući prostor slike, Vice Tomasović stvara specifičan vizualni svijet. Točnije, slika po kojoj je i izložba dobila naziv „Ex Nihilo I / Iz ničega I“ fantazija je sastavljena od tisuća ribica, morskih bića, hobotnica, pa onda puževa, kornjača i kukaca, te konačno čudnih čovjekolikih stvorenja minuciozno i strpljivo iscrtanih akrilom, a ispod svega kao da se nazire biljni razgranati oblik koji tvori dublju kompoziciju. Duhoviti imaginarij sićušnih bića na velikom formatu upućuje na proces vječnog cikličkog kruženja u prirodi, a kozmogonijske konotacije pobuđuje i naziv „Iz ničega“.


U njegovim se slikama promatrač utapa. Stoga, njegove je slike doista nužno promatrati u originalu jer reprodukcije, bez obzira na njihov format, nemaju to mogućnost uvlačenja promatrača. Nemoguće ih je sagledati iz daljine i nemoguće je zadržati pogled samo na nekom detalju. Stvarajući jedinstven vizualni vokabular, Tomasović stvara fantazmagorične svjetove za koje tvrdi da su stvarni prikazi iz zemaljske povijesti i budućnosti. On stvara basne s mističnim porukama. S obzirom na svu tu količinu stvarnih i izmišljenih likova, biljnih i životinjskih oblika, u atmosferi koja guši i osvaja istovremeno, promatrač je primoran samostalno čitati, ali i stvarati, veze među tim naslikanim stvorenjima neke nove mitologije.(..) iz tekta Morane Matković