Zagrebačka umjetnica Snježana Vego u razdoblju od 20. kolovoza do 10. rujna izlaže svoj najnoviji ciklus akrilika posvećen simbolici rajskih ptica, paunovima, prelijepim stanovnicima palmižanskog arboretuma.
vrijeme: 20.08.2015.
mjesto: Palmižana; Terasa Meneghello
O izložbi:
35 godina poslije prve izložbe u palmižanskom prostoru Snježana Vego izlaže ponovno radove na temu ptica. Ovaj puta letačica je paun, jedna od najljepših i najegzotičnijih ptica na svijetu. Za čovjeka moćan solarni simbol. Simbol svetosti, najviših saznanja, ali i simbol radosti, i izobilja. Krugove na perju povezuju sa zvjezdanim nebom, vječnom circulus vitiosus trajanja. U budizmu je paun povezan s boginjom Kuan-Yin, hinduistima je to pratitelj boginje Lakshmi. U grčkoj mitologiji je paun uz najvažniju boginju Heru odnosno u rimskoj mitologiji uz Juno. Kršćanima se u šarama pojavljuju “Isusove oči” koje sve vide. Kako se paunov rep otvara kada vidi ženku, simbol je seksualnosti, senzualnosti, pozitivne energije, optimizma i elegancije.
Simbolika pauna u stvaralaštvu Snježane Vego isto tako nije jednoznačna, ali je ovaj puta bojama utkana u prozračnost ranog jutra, vedrinu i zelenilo ljetnog bujanja, sretno bistvovanje u Vartalu. Iako se u prvom redu nadovezuje na shvaćanje pauna kao simbola besmrtnosti, ikonografijski ga umjetnica koristi kao tipičnu bliskost fin-de-sieclu koji je uvijek prisutan u njenom radu.
Ekspresija i lirska apstrakcija na kraju uvijek budu disciplinirane opetovanim ritmom kolorita na svili, platnu ili nekoj drugoj tkanini koja traži pokret, volumen i nije joj dostatna plošnost, pa su njene slike češće trodimenzionalne nego dvodimenzionalne.
Kulturom razmažene stanovnike glavnog grada Bavarske oduševila je oslikanim grandioznim kimonima od flis papira. “Umjetnost koja hoda” – donijela joj je ne samo brojne pozitivne recenzije, već i naslovnicu poznatog minhenškog magazina za umjetnost i poziv za suradnju u bavarskom kazalištu. Laskavi poziv za kostimografkinju u hramu kulture je morala odbiti zbog obiteljske situacije. Kazalištu se posvetila u suradnji s velikim redateljem Vladimirom Habunekom u Zagrebu. Izradila je zapažene kostime za desetak predstava u nacionalnoj kazališnoj kući i Maloj sceni.
U osamdesetima njeni kolaži su bili razigrani i veseli, u devedesetim ptice su umirale u crnim, ljubičastim i 101 nijansi sive. Sada je to paleta nježnih zelenih tonova, poput trave ili mahovine, te oštre zelene borova, ispresijecana ritmom bijele, te svijetlim tirkizom gotovo do masne boje petroleja. Slike djeluju smireno, vrlo suptilno, izuzetno dekorativno. Poput živih paunova koji se u njima na palmižanskoj terasi ogledavaju. Njihovi kreštavi glasovi u slikama Snježane Vego ne nalaze trag. Ništa ne remeti izuzetnu harmoniju boja i profinjenost koloritske igre.
Snježana Vego je redovni profesor na Tekstilno-tehnološkom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz zvanje inženjera odjevnog dizajna stekla je 1986. slikarsku diplomu na ALU Zagreb “cum lauda” u klasi prof. Bifala. 2007. dobitnica je godišnje nagrade ULUPUH-a za svoj profesionalni rad.
