Izložba Hrvoja Majera 'Sveci i mučenici' u Splitu

Hrvoje Majer započeo je svoje djelovanje u duhu apstrakcije, njegujući slikarski izraz blizak analitičkom i primarnom slikarstvu te enformelu i nekim podvrstama gestualnog slikarstva. Posljednjih godina napravio je veliki zaokret zalazeći u područje figuracije autobiografskog predznaka. Pokazujući osobito zanimanje za ljude, njihove karaktere, psihu i duh, naslikao je mnogobrojne portrete i poneki autorportret, u kojima stvara snažno individualizirane osobe na neutralnoj pozadini, iskazujući se kao izvanredan analitičar ljudske psihe.
 
U njegovim radovima jasno i snažno reflektiraju se utjecaji suvremenih medija i popularne kulture, što je razvidno u upotrebi fotografije koja mu služi kao skica, element studije za buduće djelo. Njome bilježi vlastite doživljaje stvarnosti, kada mu se čine vrijednima za kasnije umjetničke realizacije. Osim fotografijama iz osobnog arhiva, u svome radu koristi se i fotografijama preuzetim iz reklamne industrije, filmova i časopisa. Slike koje stvara daleko su od čiste deskripcije, reproduciranja. Propitujući životne i društvene norme koje iščitava s fotografija, otkriva novu deskriptivnost, različitu od one zabilježene fotografskim aparatom, upućujući na složenija značenja.
 
Novi ciklus karakterizira izraženiji društveni i kritički angažman autora, kao i konceptualne težnje koje njegovom slikarstvu daju posebnu zanimljivost. Slike unutar ciklusa čvrsto su povezane određenom pričom, međusobno izjednačene u svojoj važnosti, a naracija i simbolički prikazi teku sa slike na sliku. Suživotom vizualnoga i verbalnoga u naslovu oživljava niz asocijacija.
 
Za njega je ljudski lik i dalje jedina i isključiva tema putem koje se izražava, pomoću koje projicira svoje emocije, duhovna stanja, intelektualne stavove. Tako on i u novom ciklusu ne bježi od portreta, no oni više nemaju za cilj prikazati fizionomiju, već su to višeslojni, mnogoznačenjski i simbolički prikazi. Stoga nema ni karakterističnih crta lica jer se ovdje radi o univerzalanosti, obuhvaćanju svih ljudi, a tijela imaju neku vrstu svesravnjenosti koju im daje tjelesnost vrste, a ne posebnost jedinke. Kadrovi, točnije likovi, stilske su figure, znakovi autorova svjetonazora, promišljanja i zaključivanja vječnih pitanja i dvojbi koje nam nameće društvo svojim predrasudama, dogmama, imputiranim mišljenjima. Vječni polaritet između žene i muškarca, njihovi identiteti i uloge u društvu, potisnuta seksualnost, izvrnute vrijednosti, gubitak ljudskosti i komunikacije u sveopćem kriznom stanju u kojem živimo, teme su koje Majer sustavno istražuje kroz svoje slikarstvo.
 
Na idejno-motivskoj razini ciklus je ostvaren tematski vrlo raskošno. Pojedine teme njegove su osobne invencije, dok se u onim tradicionalnim koristi različitim vizualnim i narativnim povijesno-umjetničkim referencama. Osim što se poigrava ikonografijom i značenjima kršćanskog predznaka, u prizore ubacuje motive iz antičke ili posve izmišljene osobne mitologije. Emotivni učinak Majerova djela proizlazi ne samo iz onoga što je prikazano nego i iz smione stilske izvedbe ili postupka, neobičnih rezova koji figuru režu u najvažnijem segmentu – segmentu lica kao jedine osobnosti modela. Likovi su ponekad rezani i u području ruku, što zajedno s motivom vezanih ruku ukazuje na čovjekovu sputanost i nemogućnost djelovanja. Osamljenim likovima u tamnom i kataklizmičkom okruženju punom simboličke nabijenosti, smještenima u predjele lišene kako vremenskog tako i prostornog određenja, suprotstavlja pastoralan i bukolički krajolik pun poetske vizije koji odražava autorov humanistički svjetonazor i vjeru u prosvjetljenje i oblikovanje boljeg svijeta. Sugestivno prenosi praiskonsku misao sjedinjenja čovjeka s Bogom i prirodom u kojoj čovjek obitava. U arkadijskom i idiličnom predjelu, okupanom svjetlom, slikar metaforički apostrofira nazočnost bića koje je doživjelo svojevrsno pročišćenje na putu spasenja. Prizor odiše mirnoćom, mističnošću i svetošću, duhovnom čistoćom, radošću, bezbrižnošću i opuštenošću, kao i autorovom željom da nas potakne da ponovno u sebi pronađemo iskonske vrijednosti. Marija Stipišić Vuković
 
Hrvoje Majer rođen je 1975. g. u Osijeku. 2003. godine diplomirao je slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2004.-2005. godine usavršavao se na University of Arts, Central Saint Martins College of Art & Design u Londonu. Od 2004. do 2012. godine živio je i izlagao u Londonu. Trenutno živi i radi u Zagrebu.