Memorijalna soba hrvatskih nobelovaca Leopolda Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga, otvorena u ponedjeljak navečer u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), svojim multimedijskim postavom približava hrvatskoj javnosti život i djelo te dvojice velika znanosti prošloga stoljeća ovjenčanih Nobelovom nagradom koja se u javnosti percipira kao najviše priznanje koje znanstvenik može dobiti za svoj rad.
mjesto: Zagreb; Knjižnica HAZU, Strossmayerov trg 18
Globalno se Nobelova nagrada percipira i kao ona koja ima karakter besmrtnosti, rekao je predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić koji nije propustio spomenuti i obveze te zadaće Akademije, među kojima važno mjesto pripada promicanju i čuvanju nacionalnog identiteta.
Uz nezaobilazni doprinos razvoju kemije, Ružička i Prelog zadržali su rijetko viđenu povezanost sa svojom domovinom, istaknuo je Kusić za kojega je otvorenje njima posvećene Memorijalne sobe, čiju muzeološku koncepciju i postav potpisuje arhitekt Mario Beusan, događaj važan ne samo za znanost već ima i snažnu kulturološku dimenziju.
Posjetitelji mogu tako u Memorijalnoj sobi vidjeti brojne dokumente, pisma, fotografije i osobne predmete naših nobelovaca. U izložbenom postavu posvećenom Ružički nalazi se i original povelje o dodjeli Nobelove nagrade 1939. godine, dok se u Prelogovu postavu nalazi i dio njegove stručne biblioteke, namještaj iz njegove radne sobe, odijelo koje je nosio na dodjeli Nobelove nagrade 1975. te zbirka kutija šibica iz svjetskih hotela koje je skupljao tijekom svojih putovanja.
Predsjednik HAZU podsjetio je da su poticaj za uređenje Memorijalne sobe nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga dali 2001. godine tadašnji predsjednik HAZU akademik Ivo Padovan i dopisni član HAZU prof. dr. Nikola Jović i to prigodom svečanosti otkrivanja spomen-ploče Vladimiru Prelogu u Zürichu na zgradi Savezne tehničke visoke škole (ETH). Nakon toga profesor Jović darovao je Akademiji predmete iz Ružičkine ostavštine, dok su Prelogovu ostavštinu darovali njegova supruga Kamila i sin Jan Prelog, a dio izložaka nekadašnji Prelogovi studenti.
Švicarski veleposlanik u Hrvatskoj Stefan Estermann posvjedočio je kako je počašćen time što je švicarski veleposlanik u Hrvatskoj te da je ova svečanost za njega prigoda da, zahvaljujući dvojici nobelovaca hrvatskih korijena i švicarskoga državljanstva, uči i o svojoj domovini Švicarskoj koja je, istaknuo je, na svjetskome vrhu po broju dobitnika Nobelove nagrade. Kad je pak riječ o nobelovcima Ružički i Prelogu, veleposlanik Estermann vjeruje da njihov primjer može i danas biti poticaj za jačanje hrvatsko-švicarske znanstvene suradnje.
Nakon što je tajnik Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU akademik Andrej Dujella podsjetio na najvažnije točke iz životopisa dvojice znanstvenih velikana, njihovi nekadašnji učenici akademici Vitomir Šunjić i Mladen Žinić približili su brojnim uzvanicima i publici Ružičkin i Prelogov znanstveni opus i to popratili sa zanimljivim pojedinostima iz njihova života.
Tako je akademik Šunjić spomenuo kako se Ružičkin odlazak iz Švicarske u Nizozemsku, odnosno na Sveučilište u Utrechtu 1926. godine može povezati, ne samo sa činjenicom što tada na ETH nije bio izabran za redovitoga profesora, već i s njegovom velikim zanimanjem za flamansko slikarstvo, posebice ono 17. stoljeća. Istaknuo je kako je Ružičkin "za" bio presudan da Vladimir Prelog bude izabran za njegova nasljednika koji je, duhovito je primijetio Šunjić, izabran 'jednoglasno', odnosno samo je Ružička bio za dok su ostali bili za to da Ružičku naslijedi jedan od dvojice istaknutih švicarskih znanstvenika. Premda vrlo različitih naravi, odnos Ružičke i Preloga bio je pun poštovanja, razumijevanja i podupiranja, rekao je Šunjić.
Akademik Žinić istaknuo je kako Vladimir Prelog nije bio samo jedan od vodećih organskih kemičara prve polovice 20. stoljeća već i izrazito duhovit čovjek uvijek spreman ispripovijedati šalu ili anegdotu. Uz to, rekao je, Prelog je bio osoba širokoga znanja i obrazovanja, potpuno nezainteresiran za moć i vlast, radi čega su ga njegovi kolege i prijatelji jako cijenili te duboko introspektivna osoba, a pomalo i fatalist. (Hina)
