Preskočite na glavni sadržaj

Sebastijan Vojvoda: Topologije

Otvorenje izložbe Sebastijana Vojvode 'Topologije' održava se danas, 22. rujna, u 19 sati, u pulskoj Subgaleriji Mul MMC-a Luka. Izložba traje do 30. rujna.
vrijeme: 22.09.2014.
mjesto: Pula; Subgalerija Mul MMC-a LUKA, Istarska 30
'Predmet mog interesa je istraživanje konteksta postmoderne, posthistorične i postehnološke ideologije i njenog odnosa sa najklasičnim umjetničkim medijem – štafelajnom slikom. U odnosu do ideološkog konteksta, pokušavam se sadržajno i formalno povezati sa strukturnom i sadržajnom analizom geometrijske apstrakcije, njene evolucije i pojavnih varijacija od samih početaka sve do danas, ne samo u  smislu njenog jezičnog i historijskog razvoja preko suprematizma, hard – edga, neo – gea, Franka Stelle i Petera Halleya pa nadalje. Za razliku od dekonstrukcije slike i traženja idealne slike u modernističkom smislu predmet mog interesa je Događaj; nakon modernizma, postmodernistično slikarstvo je obrada svega što se desilo u proteklih 200 godina, na mjesto forme stupa kontekst koji je vrlo otvoren. U tom smislu se u potpunosti odričem metafizičkog pristupa geometriji kao izrazu skrivenog univerzalnog poretka koji je bio značajan za pionire apstraktnog slikarstva Kupke, Maljeviča, Tatlina, Gaboa, van Doesburga, Vantongerlooa i ostalih.

Na prvom mjestu je događajna sadašnjost, njena ontologija, njena haptična prisutnost. Prazno platno danas nije samo prazno platno, kroz njega vibrira povijest nabijena različitim značenjima. Maljevičev kvadrat ili križ, banalne geometrijske činjenica koje za tog pravoslavnog mistika predstavljaju manifestaciju Apsoluta za mene su koordinate umjetno generiranog prostora ili kontrolori za kretanje u virtualnom svijetu igračih konzola  kao što su Gameboy ili Nintendo. Vlastitu mentalnu izmišljenu ekransku sliku reverzijom pretvaram u klasičnu slikarsku. 'Po Baudrillardu danas ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje 'Dali sam ja ljudsko biće ili stroj?  'Realno i subjektivno, čovjek je ljudsko biće, a virtualno i praktično, on je stroj. To stvara antropološku neizvjesnost koja karakterizira dramu postmoderne epohe.' (M. Šuvaković, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Horetzky, Zagreb 2005.)

Danas je puno teže naslikati apstraktnu sliku nego prije dva ili tri destljeća, a to je prije svega posljedica iznimnog utjecaja novih medija. Umjetnost se gubi u svakidašnjici očišćenoj od metafizičkih sadržaja iako se oni kriju u društvenim interakcijama. Unutar spomenute zanima me također pitanje statusa suvremenog slikarstva i njegove medijske specifičnosti kao neizostavnog djela ljudske politehničke evolucije kao i slikarske semiotike postmoderne u odnosu do ikoničkog i aikoničkog znaka kao nosioca autonomnog umjetničkog izraza. Osnova mog koncepta je modularnost i imperij simbola kao dijela kulture sveprisutnih ikona i znakova.

Geometrija kojom se bavim i njene interpolacije prikazuju bazičan model funkcioniranja društva i sistema moći kroz povijesne ideologije i diktature, njene materijalne raprezentacije, bez obzira na mogućnosti raznolike aplikacije tog modela (zigurati, piramide, tlocrti, kuće, uredi, procesori, korporacije,video igre, virtualni svijetovi). Tražim povijesne korelate, ikoničke strukture koji ukazuju na ljudsku opsjednutost geometrijom, tj. odnos geometrije i društva, geometrijskih formi i prirodnog reda, dominantni ili reprezentativni prostor suvremenog društva sa svojim racionalnim sadržajima i emocionalnim komponentama. Modularna mreža koju koristim pri postavu slika, sažima način gledanja informatičkog doba. Kroz tradicionalan medij inverzijom  raščlanjujem virtualan prostor monitora ili televizijskog ekrana. U formalnom smislu nastali radovi se posredno ili neposredno referiraju na dekonstrukciju  i mogu biti različite parafraze, kolaži i montaže realizirane suočavanjem različitih medijskih, značenjskih ili vrijednosnih proizvoda i kulture. 

Tako nastala hibridna likovna polja različitih odbačenih slikarskih modusa tvore referencijalni kontekst i eklektičan konstrukt utemeljen na postupcima demontaže i ponovne sinteze. Sebastijan Vojvoda

Sebastijan Vojvoda rođen je 1976. godine u Puli. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 2006. godine diplomirao je slikarstvo i grafiku, a 2012. godine magistrirao slikarstvo i fotografiju. 2005. boravio je na Umjetničkoj akademiji Gothenburg u Švedskoj. Izlagao je u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Poreču.