U zagrebačkoj Galeriji SC, u petak, 11. travnja, u 20 sati, otvara se izložba / prostorna instalacija Vojina Hraste pod nazivom 'Arnold'. Izložba se može razgledati do 23. travnja.
vrijeme: 11.04.2014. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25
Arnoldom (u spomen na Arnolda Böcklina i njegovu sliku Otok mrtvih) Vojin propituje poziciju kipara odnosno onoga na što je pojam kipara sveden u suvremenom (sve melankoličnijem) hrvatskom društvu. Kipar? Ništa doli utvara zaogrnuta plaštom koja od nemila do nedraga prevozi svoju skulpturu, a da ne zna niti gdje, a sve više niti zašto. Iza njega je brod koji tone i na čijem se pramcu (koji je još jedini vidljiv) trijumfalno šepuri smrt simbolično predstavljena vranom. S bočne strane na mjestu gdje se obično nalazi ime broda stoji smile. Autor metaforički ironizira pojam dostojanstvene junačke smrti, smrti sa osmjehom na licu. Znamo li da je recimo Tomislavu Gotovcu, niti godinu dana nakon smrti, izložba (od strane zahvalnih državnih institucija) za venecijanski bijenale financirana iznosom kojemu se Tom za života mogao samo uzaludno nadati, dodatna objašnjenja nisu potrebna.
U gumenjaku uz kipara stoji njegova skulptura, predimenzionirana pčela (simbol radišnosti, kukac bez čijeg postojanja život na Zemlji čovjeku ne bi bio moguć) na dvije noge sa četvero ruku i ljudskom glavom. Sa dvije donje ruke drži ispred sebe i promatra vlastitu pčelinju glavu. Osoba koja nikada nije poželjela odviti vlastitu glavu i sa njom zaigrati 'na male branke' slabo će razumjeti ovaj prikaz. Treba mnogo patnje i mnogo ustrajnosti da bi se takva situacija uopće uspostavila kao realitet. Sa dvije gornje ruke pčela iznad sebe kao pehar nosi bananu koja guli drugu bananu – radni opis ovog prizora bi, kako sam autor kaže, mogao biti: besmislenost guli samu sebe.
Kuda brodi ovaj brod? Odnikud nikam rekao bi češki umjetnik Ivan Kafka, a istini za volju ni sam autor ne zna, niti želi pretpostavljati. Ono što je vidljivo je to da ga na putu slijeva i zdesna čekaju dva zanimljiva objekta (Scila i Haribda op.a) između kojih mora proći ako želi dalje u nepoznato. Jedan objekt je dijamant kojim personificira vječno prijateljstvo materijalne udobnosti (neuništivu utopiju), a drugi je kamen mudrosti formom blizak kamenu iz Dürerove Melankolije kojim personificira duhovnu gnozu (ispraznost intelektualne prenapuhanosti). Pored njih uostalom svi mi svakodnevno brodimo na svome životnom putu.
Nezaobilazni su. Bez obzira na kurs uvijek se prije ili kasnije svima nama ukažu na horizontu. Jedino što po tom pitanju mogu napisati nakon tri kruga oko zgrade, jest Bretonova misao iz Manifesta s kojim sam ovaj tekst i započeo: Strah od ludila neće nas prisiliti da zastavu mašte spustimo na pola stijega. iz teksta Tonija Horvatića
Vojin Hraste rođen je 10. kolovoza 1981. u Šibeniku. Maturirao je 2000. na 1. gimnaziji u Splitu. Diplomirao je kiparstvo 2006., u klasi prof. Slavomira Drinkovića, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje akademske godine 2006./2007. radi kao suradnik u nastavi, kod prof. Petra Barišića, te gdje 2008. upisuje i poslijediplomski doktorski studij, kod mentora prof. Slavomira Drinkovića. Od 2007. radi kao asistent (vanjski suradnik) na kiparskom odsjeku Umjetničke akademije u Splitu, a od 2011. je asistent na kiparskom odsjeku Likovne Akademije u Zagrebu.
