Preskočite na glavni sadržaj

Zlatan Vrkljan / Slikar u elementu

U utorak, 4. ožujka, s početkom u 19 sati, u Radničkoj galeriji, otvara se izložba Zlatana Vrkljana pod nazivom 'Slikar u elementu'. Izložba ostaje otvorena do 24. ožujka.
vrijeme: 04.03.2014.
mjesto: Split, Croatia
url: http://europefuturefashion.com/
Gotovo dva desetljeća nakon nastanka iznimno uspjele serije slika, Zlatan Vrkljan odlučuje se pokazati ih kao cjelinu u mjestu svojega djelovanja i pred publikom koja je pratila ili prati njegovu naizgled krivudavu, a zapravo rijetko koherentnu putanju. Nije on ni dosad skrivao tu zanimljivu i značajnu dionicu svojega rada, ali ju je izložio samo jedanput, i to izvan bilo kojega velikog središta – u Kostanjevici na Krki (Galerija Božidar Jakac, 1996.). Malo nakon te izložbe uslijedile su slikarove nove cjeline, novi ciklusi, novi izazovi (od Poziva na večeru, preko Potpisa sv. Luke, pa do Moto motiva i Stroja za pomoć slikaru u krizi) tako da je recentnijim radovima zapravo stavio u pozadinu tekovine prethodećih iskustava.
Ciklus slika predstavljen na ovoj izložbi potječe uglavnom iz 1996. godine.

S obzirom na to da je Zlatan Vrkljan počeo izlagati 1978., gledajući iz današnje perspektive, tada ga zatječemo upravo na sredini dosadašnjega razvojnog puta (osamnaest ga je godina dijelilo od oficijelnog starta, a osamnaest je godina proteklo od nastanka serije o kojoj govorimo). Ali ta središnjost nije isključivo kronološka, ona je i motivska i morfološka; u ciklusu pred nama dodiruju se i stječu figurativne i apstraktne sastavnice Vrkljanova opusa. Bolje kazano, u svakom kadru slikar polazi od vrlo određene vizualne atrakcije, konkretnoga predmetnog poticaja, da bi u analizi i razradi sredstvima svojega izraza ostvario autonomnu, specifičnu plastičku napetost linearnih i kromatskih elemenata. S vrlo malo pretjerivanja smijemo zaključiti kako je, unatoč učestalom racionalno-mentalnom polazištu i čak programatičnosti nekih radnih dionica, Zlatan Vrkljan trajno obuzet rasponima mimezisa i fizisa oslikane površine. iz teksta Tonka Maroevića