U petak, 28. veljače, u Prima Centru u Berlinu, otvara se samostalna izložba Eugena Borkovskog. Izložba ostaje otvorena do 21. ožujka.
vrijeme: 28.02.2014.
mjesto: Berlin; Prima Center Berlin, Biesentalerstr. 24
U dubokoj diskreciji bijele ne-boje, finim tkanjem prostornog crteža i oblikovanjem nedodirljivosti slike, Borkovsky nam prilazi poetskim minimalizmom. Eugenovi se radovi uslaguju ritmom zagušene akustike posvemašnje bijelog, i posvemašnje čistog.
Jasne se vertikale pod teretom lakoće svojih meditiranih inačica artikuliraju kao pismo. Slovarica se tvori iz savinuta rukopisa tanašne i porozne žičane stranice do formi koje u njegovu slučaju dosežu ideogramski status. Nešto već znano, koje traje - pa znači, ovjereno vremenom i osjećajem poznatosti.Kako je raslo pismo? Iz kojeg jezika? Kome se poručuje porukom? S kime zapravo komunicira?
Reklo bi se, od samoga početka ispisuje graničnu crtu prikazanog i ne prikazanog, modernog, tradicionalnog i neobavezno istraživačkog koje ne preže od improvizacije. Jezik Borkovskog nikada nije bio vezano pismo na tvrdokornu gramatiku likovne (ili ma koje druge) kulture. Razgranalo se iz biomorfne strukture samo kadikad dotičući artificijelnu sintaksu onoga koji je iz vrta konačnosti zalutao u zatvoren prostor ateljea(..)
Govoreći o Eugenovu novom ciklusu, govorimo o bjelini. Tišini. Oblini. Jedinoj konkretnosti svijeta naime, što se pričinja iluzijom, što grije bespućem hladnoće, što se virtuozno izvija svakim novim časom u svoju suprotnost. To je misteriozan put od pahulje do ledenih snježnih pokrivača, misteriozan put jezika koji nikada ne poručuje ništa određeno, ali se na svim jezicima može reći jednom riječju: bijelo!
Paučinaste sobe samovanja i bdijenja, onkraj su svijeta u kojem umjetnik sudjeluje ali ga se odriče prvim doticajem oblikovanja, crtanja, govorenja, bojenja i ne-bojenja. dr. sc. Nataša Šegota Lah
