Academia Moderna: Gorki Žuvela

Izgovorimo li ili pogledamo ime slikara Gorkog Žuvele, čut ćemo ili vidjeti nešto neobično. Njegovo ime (ime i prezime) ima jedanaest slova od kojih ni jedno nije isto. Od toga je među njima svih pet samoglasnika i šest suglasnika. Kada to čovjek vidi, a pri tom zna što taj slikar-kipar radi, ne može ne uskliknuti: Pa, to je pravi Žuvela. To je njegov autoportret. Nomen est omen. Stvarati stil, kao što znamo, znači ponavljati se, preporučati se pamćenju, zapravo uspjehu.

Od početka, dakle, Žuvela mijenja i ne ponavlja ni jedno slovo: gotovo idealni nomad. Štogod da počne, rado će napustiti. Radost napuštanja, to je Žuvela. Spominju se uz njega različiti pravci, najčešće koncptualizam: to je možda točno. Ali uza sve to, bit će da je radoznalost njegov glavni koncept. Pri tom on je daleko od zbrke koju raznolikost najčešće donosi. Pet samoglasnika, šest suglasnika stvaraju ravnotežu, simetriju i red: red u mijeni, stanovitu muzikalnost. Ako se primaknemo, ne možemo ne vidjeti jedno lijepo veliko Ž. Ono ima nešto od onoga ž koje žamori u metežu. I doista, u čitavom imenu je nešto od meteža koji Žuvela suptilno njeguje.

Njegovu ulogu, ulogu toga ž, ne možemo ne smatrati značajnom. Kao i u životu, dva roga znak su stalne vreve. Ali i prije toga slova kao i kasnije, sva su slova u jednoj igri u kojoj se ni jedno ne osvrće, jer je slika ili neki drugi objekt uglavnom ispred; bit će da zato ruke nisu smještene otraga. Lijepo je društvo, kao i čitav Žuvelin posao, tih jedanaest slova. Jedanaest, razumije se, jer je nepar koji je u potrazi za parom pouzdan znak da događaj neće stati. Dvanaest za Žuvelu to bi bio nepoželjan spokoj. Treba, dakle, reći da je Žuvela, kao pravi Mediteranac, jedan Heraklitov stvor koji ne može i ne želi ući dva puta u istu rijeku. Danijel Dragojević

Gorki Žuvela rođen je u Našicama 1946. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. godine u klasi prof. Miljenka Stančića. Od 1976. predaje u Školi likovnih umjetnosti u Splitu. Od 1995. godine predaje na Studiju likovne kulture Sveučilišta u Splitu u zvanju docenta. Od 1997. godine predaje Slikarstvo na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, danas u zvanju redovitog profesora. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i  inozemstvu. Više je puta nagrađivan za svoj rad. Živi i radi u Splitu.