Izložba 'Budućnost' Bojana Mrđenovića održava se, od 12. do 18. rujna, u Galeriji PM u Zagrebu. Otvorenje slijedi u četvrtak, u 19 sati.
vrijeme: 12.09.2013. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija PM, Trg žrtava fašizma 16
Kroz fotografski rad umjetnik se bavi arhitekturom i prostorom u kontekstu društvenih kretanja. Društvenim prostorom kao infrastrukturom ljudskog života. Na koji način prostor uvjetuje i određuje čovjeka? S druge strane, na koji način je prostor određen čovjekovom prisutnošću? Ili odsutnošću?
Fotografije prikazuju lokale propalog trgovačkog poduzeća Budućnost. Poduzeće znakovitog naziva osnovano je 1954. godine sa sjedištem u Pakracu. Do devedesetih su poslovali u preko pedeset lokala u Pakracu, Lipiku i okolnim selima. Od devedesetih godinama zbog niza okolnosti postupno slabi, a od 2006. godine je u stečaju.
Na fasade ovih zgrada nataloženi su slojevi društveno gospodarskih mijena, promjena sustava vrijednosti i ideologija. Kuća Grgurić je proživjela je više takvih promjena. Sagrađena u centru Pakraca 1906. godine u secesijskom stilu. Kad je nacionalizacijom oduzeta vlasniku i pripala državi, sa fasade su skinuti svi ukrasi koji su podsjećali na 'građansko', a fasada zgrade je pojednostavljena u duhu modernizma.
U duhu funkcionalnog modernizma sagrađena je većina lokala Budućnosti. Pogled na arhitekturu daje nam uvid u njezin tretman u prošlosti, a trenutno zatečeno stanje na dobar način reflektira društveni moment sadašnjeg vremena. U statusu quo, postavlja se pitanje je što je sljedeće.
Na malom lokalnom primjeru, ove fotografije predstavljaju metaforu svih tranzicija u kojima se kao društvo trenutno nalazimo. Kroz povijest smo trpjeli mnoge promjene sustava koji su jedni druge nasilno potiskivali. Rezultat tih konstantnih turbulencija je da na kraju ostajemo oslabljeni, dezorijentirani, marginalizirani.
Umjesto da nudi odgovore, ovaj projekt postavlja pitanja. Koliko je naš osobni 'napredak' povezan s ekonomskim napretkom zajednice? Na koji način se pojam napretka definira u različitim društvenim sustavima?
Socijalistička vizija se na institucionalnoj razini rasplinula, a vjera u napredak i svijetlu budućnost je poljuljana. U neoliberalnom svijetu odnosi moći se uspostavljaju na neuhvatljivim virtualnim razinama. Čini se kao da je destabilizirano stanje postalo uobičajeno stanje. Konstantne tranzicije, promjene, prilagodbe zahtijevaju neprestano stanje budnosti. Traže se nova rješenja. Budućnost je neizvjesna.
