Hungry Designers – izložba u Opatiji

Projekti koji će biti predstavljeni na izložbi propituju stereotipe vezane za hranu, reinterpretiraju tradicijske načine pripreme hrane te nove oblike konzumiranja hrane i promišljanja gastronomske ponude, kroz dizajn proizvoda, scenarija i usluga.

Kustoska koncepcija 'Hungry Designers' je dio projekta Design Tourism, platforme za afirmaciju i promicanje dizajna kao sastavnog dijela rastuće turističke industrije u Hrvatskoj. Izložba stavlja fokus na autentičnu domaću gastronomiju, na dizajn hrane, recepata, produkata te scenarija pripreme hrane. Unutar niše dizajna u turizmu, izložba 'Hungry Designers' podcrtava njegov gastronomski potencijal. Projekti koji će biti predstavljeni na izložbi propituju stereotipe vezane za hranu, reinterpretiraju tradicijske načine pripreme hrane te nove oblike konzumiranja hrane i promišljanja gastronomske ponude, kroz dizajn proizvoda, scenarija i usluga.

Kustosice projekta su Ivana Borovnjak i Roberta Bratović, a dizajneri i dizajnerski timovi čiji proizvodi čine izložbu su Oaza (N. Bačun, I. Borovnjak, R. Bratović, T. Ivezić, M. Kolar, A-M. Poljanec), Ana Rimac, Filip Havranek i Kristina Lugonja, Ivan Dorotić i Luka Borčić, Nikola Radeljković i Igor Zanzerović, Vlatka Leskovar, Branimir Paškvan, Manufakturist, Sonda, Nina Bačun i Roberta Bratović, Noel Šuran i Davorka Tumpić, Đurđa Prettyface i Vedran Klemens, Superstudio 29 te Mirna Raduka i Karmen Kolombo.

Proizvodi kao što su Rogoz (Oaza), Bu (Filip Havranek i Kristina Lugonja) i Rožonj (Ivan Dorotić i Luka Borčić) uspostavljaju direktan odnos s tradicijskim artefaktima, oni ih osuvremenjuju redizajnom karakterističnih detalja, dajući im tako nova značenja i funkcije. Posredna kvaliteta ovakvog pristupa reflektira se u oživljavanju i prezervaciji zaboravljenih obrta. Ovakvi tipovi proizvoda ostavljaju prostor za potencijalno zapošljavanje ili edukaciju novih kadrova za održanje proizvodnje. Rogoz - inačica suvremenog logožara kao predmet sugerira kupovinu hrane na otvorenom u urbanom kontekstu (sukladno svojoj prvotnoj namjeni), Bu se bavi uspostavom harmonije okusa vina i tipa drveta iz kojeg se pije, referirajući se oblikovno na tradicionalnu dalmatinsku čašu bukaru, a Rožonj na lokalno-specifičan način spravljanja ribe na otoku Visu, nizanjem na oblikovani štap od autentičnog drva.


Aktivnije uključivanje posjetitelja u lokalnu kulturu i njihova participacija u kreiranju doživljaja, na zanimljiv se način oslovljavaju scenarijem Lavdara (Nikola Radeljković, Igor Zenzerović), koji afirmira proces dobivanja maslinovog ulja in situ na pokretnoj uljari / brodu, tik nakon berbe, na manjim hrvatskim naseljenim i nenaseljenim otocima, koji trenutno godišnji urod maslina uz brojne ustupke na račun kvalitete ulja često moraju obrađivati u prilično udaljenom prvom većem mjestu. Sličnu tezu o prakticiranju novih rituala i stvaranju potencijalnih inkluzivnih turističkih sadržaja, obrađuje i projekt (De)materijalizirana uspomena (Vlatka Leskovar), koji se bavi rekonstrukcijom sjećanja na iskustvo putovanja kroz vrlo jednostavan uporabni lokalno-specifičan predmet, odnosno suvenir. Riječ je o fino obrađenom valjku za spravljanje mlinaca po zadanom receptu koji se iščitava jezikom dizajna u lucidnim detaljima.

Dio proizvoda također su ilustracije i prezentacije razrađenih sistema koji se oslanjaju na kreiranje novog iskustva hrane na način da suvremenog turista potiču na rekreiranje lokalnih običaja, kao što je to slučaj u projektima Rakija i Konzerviranje ljeta (Oaza i Ana Rimac) ili pak kreiranje vlastitih kao u Fogunu (Branimir Paškvan) - prijenosnom ognjišću, Zrnu soli koji implicira ritualno stvaranje vlastite zalihe soli na plaži (Manufakturist) ili Oil onu (Oaza) i Supi (Sonda) koji svaki na svoj način sugeriraju drugačiji način degustiranja karakterističnih namirnica - maslinovog ulja i kruha, odnosno maslinovog ulja i vina.

Lokalno specifični specijaliteti s pomaknutim osjećajem za tradiciju tema su projekata Kulenove bebe (Nina Bačun i Roberta Bratović) koji modificira klasičan kulen u bite-size veličinu i Ovce autorice (Noel Šuran i Davorka Tumpić) koji s ironijskim odmakom i senzibilitetom za autentično markiraju sireve osobnim potpisima ovaca od čijeg su mlijeka dobiveni. Mirisulini (Đurđa Prettyface i Vedran Klemens) se pak bave lokalno-specifičnim biljkama modificiranim u hrskave kekse netipičnih okusa.

Naposljetku, moment zabave i edukacije obrađen je projektima Croatia a la carte (Superstudio 29) koji gostima kroz jednostavnu kartašku igru predstavlja specijalitete hrvatske kuhinje, i You are what you eat / To si što jedeš (Mirna Raduka i Karmen Kolombo) interaktivnom aplikacijom i kvizom koja na duhovit način obrađuje hrvatske regionalne stereotipe.

Katalog