Donacija - Zbirka prof. dr. Antuna Gottlieba i Anke Gottlieb

Kako je zbirka bila u posjedu obitelji Gottlieb, stoga i nedostupna javnosti, zagrebačka publika prvi put ima priliku vidjeti nikad izlagana djela naših eminentnih umjetnika.

Svaka donacija Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, odnosno Strossmayerovoj galeriji starih majstora, poglavito kada je riječ o umjetničkim djelima, neumitno priziva i evocira ideju biskupa Strossmayera o osnivanju galerije slika koja će hrvatskom narodu biti 'školom i pobudom'. U 129 godina postojanja Strossmayerove galerije njezin je fundus, od prvotne biskupove donacije od tri stotine umjetnina, zahvaljujući inim donatorima i domoljubima, izrastao u impozantnu zbirku od nekoliko tisuća umjetnina. Dokaz neprestanog obogaćivanja i oplemenjivanja Strossmayerove galerije jest upravo ova najnovija donacija Zbirka prim. dr. Antuna Gottlieba i Anke Gottlieb, koju je Hrvatskoj akademiji darovala njihova kći Natalija Gottlieb Matovinović.

Prim. dr. Antun Gottlieb (1880. – 1967.) bio je istaknuti zagrebački kirurg, koji je u vrijeme prije I. svjetskog rata izvodio smione kirurške zahvate, do tada neizvedive u Hrvatskoj, da bi od 1915. do 1930. vodio Kirurški odjel Bolnice milosrdne braće. Primarijus Gottlieb odgojio je čitavu generaciju naših kirurga.

Supruga Anka Gottlieb, rođena Pisačić pl. Hižanovečka (1884. – 1948.), bila je priznata i hvaljena operna pjevačica koja je studirala u Zagrebu, Grazu i Beču. U zagrebačkom kazalištu debitirala je 1909. godine u naslovnoj ulozi Bizetove opere Carmen. Bila je stalna gošća Hrvatskoga narodnog kazališta od 1911. do 1914. godine, a od 1914. do 1918. stalna članica Dvorske opere u Dresdenu. Gostovala je u Berlinu, Leipzigu, Münchenu, Pragu i Beču. Nakon 1918. godine povlači se s pozornice i posvećuje koncertiranju. Njezine je nastupe kritika obasipala superlativima ističući scenski pokret i napose kvalitetu raspona njezina glasa od mezzosoprana do alta. Godine 1924. povlači se iz javnog života i posvećuje pedagoškom radu.

Zbirka ove ugledne obitelji dokument je profinjena ukusa građanske intelektualne sredine Zagreba u razdoblju između dva svjetska rata. Intimni karakter zbirke odražavaju obiteljski portreti koje su sve redom izveli tada cijenjeni slikari, a danas nezaobilazna imena u povijesti hrvatskoga slikarstva poput Ivana Tišova, Oskara Hermana, Ive Režeka i Ljube Babića, da bi se slijed obiteljskih 'uspomena' nastavio u kadrovima zagrebačkih veduta Vilima Svečnjaka i Hermanove kuće Gottliebovih na Jabukovcu preko krajolika hrvatskog podneblja, posavskih i mediteranskih vizura Ferde Kovačevića i Mencija Clementa Crnčića do Hermanove panorame Vukovara te mrtvih priroda Slavka Šohaja i Brune Bulića. U vidu putopisnih memorabilija, koje u ovu skladnu cjelinu unose 'dašak Orijenta', dvije su slike bosanskohercegovačkog slikara Spiridona Bocarića.

Donaciju upotpunjuju i tri komada namještaja, komoda iz 18. stoljeća, bidermajerski sekreter i stolić s intarzijama iz prve polovice 19. stoljeća.

Darujući zbirku umjetnina svojih roditelja Hrvatskoj akademiji, Natalija Gottlieb Matovinović (14. lipnja 1922.) iskazala je nesebičnu ljubav prema svojoj prvoj domovini kao i neraskidivu vezu sa Zagrebom, u kojem je rođena, u kojem je završila studij klavira na Muzičkoj akademiji 1945. te radila u Gradskoj muzičkoj školi do 1947. i kao asistentica na Muzičkoj akademiji, sve do konačnog odlaska 1956. godine u Sjedinjene Američke Države, gdje je već prije boravila od 1947. do 1948. godine prateći supruga dr. Josipa Matovinovića, stipendista Rockefellerove zaklade, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Harvardu (Harvard Medical School) u Bostonu, u državi Massachusetts.

Nakon odlaska iz Zagreba 1956. godine, u Bostonu se usavršavala kod Alexandra Borovskog, istodobno nastupajući u kratkim programima u Muzeju Isabelle Stewart Gardner (Isabella Stewart Gardner Museum) te kao solistica s Bostonskim civilnim simfonijskim orkestrom (Boston Civic Symphony Orchestra). Nakon što je 1959. dr. Matovinović dobio namještenje na Medicinskom fakultetu države Michigan (University of Michigan Medical School), gđa Matovinović uz povremene se koncertne nastupe posvetila pedagoškom radu. Punih 19 godina predavala je na prestižnom Glazbenom kampu u Interlochenu (Interlochen Music Camp), sve do smrti svojeg supruga 30. kolovoza 1998.