U subotu, 1. lipnja, u gradskoj galeriji Fonticus, Grožnjan, predstavljaju se dvije izložbe: 'Uslojavanje trenutaka' Silvane Konjevode te 'This used to be my playground' Ane Glažar.
vrijeme: 01.06.2013. 20,00
mjesto: Grožnjan; Gradska galerija Fonticus Grožnjan
'Serijom likovnih propitivanja, razasutih u nekoliko varijacija, predstavlja se Silvana Konjevoda. Na plemenitoj podlozi umjetnica podastire sraz prelijevanja tonova, oskudnih crteža i slovnih zapisa. Akvarelirane površine gube se u podlozi. Često je ostavljen bijeli prostor oko ili između segmenata tonova a ponegdje nailazimo na otvore u tonovima koji postaju otoci bjelina. Oni su uvijek ispunjeni nekim oblikom kojeg moramo prepustiti osobnoj imaginaciji na doživljaj. Uočeno sugerira mogući oblik ili značenje. Čini se da je umjetnica u formatu željela naznačiti ideju uspona, stepenastim formama, poput zigurata.
To su nizovi kvadratnih oblika koji nose perspektivna značenja nalik na dijelove tornjeva ili stepeništa. Oni tvore otklon od plošnih formi prema iluziji perspektive. Neki oblici su geometrijski dok ponegdje uočavamo obrise koji sugeriraju forme organskih bića. Od asortimana znakovlja tu su još strelice i brojevne oznake, ponekad kao cifre a ponekad u obliku numeriranja ili razlomaka. Na podlogama, gdjegdje pronalazimo okrugle segmente slične otisku pečata. Uvijek, na svim radovima uočavamo naznake pisanja, segmente zapisa.
Fingirani tekstovi prolaze preko tonovima razigrane podloge. Nečitkost zapisano pretvara u znak, ostvaren potezom kista, koji asocira na kinesku vještinu oblikovanja značenja. Imamo dojam neobrisanog, slojevitog rezultata pisanja po školskim klupama. Promatrač se trudi pojasniti rad pokušavajući odgonetnuti slovni niz. On je djelomično čitljiv ali nas zavodi na mnoge stramputice. Ponekad pomislimo da je u pitanju izračun a ponekad segment intimne prepiske. Pred nama je niz akvarela koji izazivaju zanimanje upravo organiziranom nerazgovjetnošću.' Eugen Borkovsky
'Ana Glažar predstavlja seriju manjih laviranih crteža na papiru i niz slika većeg formata izvedenih akrilom na platnu. Unutar postava nalazimo objekt, instalaciju u obliku ljuljačke. Prema asortimanu likova i scena odmah razaznajemo da projekt problematizira djetinjstvo i mladost. Umjetnica u galeriji simulira lokaciju dječjeg igrališta ili preciznije, predstavlja dojmove i komentare na osobne doživljaje djetinjstva. Postav prepoznajemo kao projekt jer su radovi povezani tematikom i stilskim karakteristikama autoričina rukopisa. Na svim radovima prepoznajemo motiv. To su obličja djece u različitim situacijama. Pažljivijim promatranjem shvaćamo da to nisu 'slatka dječica'. Zapažamo da se radi o pojedincu / pojedinki u odnosu na čopor. Također postaje očito da likovi nisu benigni već da se radi o njihovim intenzivnim međusobnim odnosima. Tu započinje priča.
Forsiranje ujednačenosti grupe, krda, stvara frustracije mnogim ljudima već u ranoj mladosti. Svi se možemo prisjetiti svoje socijalizacije tokom koje smo nerijetko bili maltretirani od vršnjaka ili onih malo većih od nas. Odrasli ne žele primijetiti, često do grubosti dovedenu, realnost dječjih socijalnih odnosa. Bullying, nasilje među mladima nastaje kada jedno ili više djece namjerno i opetovano psihički ili fizički zlostavlja drugo dijete. Dječji život tako postaje neizdrživ i mučan. Ovo zlostavljanje se razlikuje od zadirkivanja, naguravanja i zezanja. Ono uključuje stalno ponavljanje omalovažavanja. Žrtve su uvijek emocionalno osjetljiva djeca. Školsko maltretiranje događa se zbog neke drugačijosti koja može biti banalna, npr. drugačije oblačenje. Osjetljive duše te situacije pamte cijeli život bez obzira na kasnije sazrijevanje i postizanje položaja ili uspjeha u životu.' Eugen Borkovsky
