Drama 'Višnjik' velikog ruskog pisca i dramatičara Antona Pavloviča Čehova o sudbini jedne vlastelinske obitelji koja se raspada pod naletom modernih vremena, premijerno će biti izvedena u petak, 10. svibnja, u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, u režiji slovenskoga redatelja Vite Taufera.
vrijeme: 10.05.2013. 19,30 h
mjesto: Zagreb; HNK Zagreb, Trg maršala Tita 15
Iako je riječ o jednome od najpoznatijih i najizvođenijih Čehovljevih komada, u Hrvatskoj je od hrvatske praizvedbe davne 1916. postavljan vrlo rijetko, kazala je ravnateljica Drame HNK Sanja Ivić nakon pokazne probe za novinare. Ovo je njegovo prvo uprizorenje na daskama zagrebačke nacionalne kuće od kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada ga je 1978. režirao Mladen Škiljan, dodala je.
U svojoj posljednjoj drami, Čehov nudi svoju viziju Rusije i njezinih ljudi izgubljenih pod naletom kapitalizma i novog načina shvaćanja života s naglaskom na beznađe i gubitak iluzija, ali ne bez tome piscu svojstvene britke duhovitosti dijaloga i scena.
"Tužnu priču o sveopćoj jalovosti vremena prikazanu kroz sudbinu jedne osiromašene vlastelinske obitelji, koja se nakon dugog izbivanja vraća u Rusiju na staro imanje, Čehov je odlučio ispričati na veseo i zabavan način", kazao je Taufer, napomenuvši kako je veliki pisac bio prilično nezadovoljan sentimentalnim, realističnim i melodramatskim uprizorenjem za koje se odlučio njegov suvremenik Konstantin Stanislavski.
Priča počinje povratkom osiromašene ruske plemkinje Ranjevske i njezine kćeri Anje iz Pariza na staro imanje, koje je pod hipotekom i koje mora biti prodano kako bi se otplatili dugovi. Ranjevska želi spasiti imanje udajom pokćerke Varje za Lopahina, bogatog i uspješnog trgovca koji na mjestu staroga višnjika namjerava izgraditi odmaralište.
Vrijeme radnje je smješteno u 80-e godine 19. stoljeća, doba promjena kada se nekadašnja viša klasa neprilagođena novome dobu našla izgubljena na razmeđi između prošlosti kojoj pristupa na pogrešan način i sadašnjosti koju ne razumije. "Godinu nakon premijere u Moskovskom umjetničkom teatru 17. siječnja 1904. došlo je do revolucije koja je ispoljila sva pitanja kojima se Čehov u njoj bavi, a to su ista pitanja koja nas i danas muče: pitanja stanja modernoga društva zapelog u civilizacijskoj slijepoj ulici", kazao je Taufer.
To su ista pitanja koja si svijet postavlja i danas: gdje je dospjela kultura društva temeljenog na humanističkom pristupu, je li došao kraj jedne epohe, te što se dogodilo u tih stotinu i više godina, odnosno, što je danas od svega ostalo.
Posljednja premijera ove sezone na velikoj sceni zagrebačkog nacionalnog teatra okupila je zavidnu glumačku ekipu. Vlastelinku Ranjevsku glumi Alma Prica, Iva Mihalić je njezina kći Anja, Ana Begić pokćerka Varja, a Milan Pleština brat. Uz njih u predstavi još glume Dušan Bućan, Franjo Kuhar, Danko Ljuština, Lana Barić, Ljubomir Kerekeš, Dora Lipovčan, Goran Grgić, Zvonimir Zoričić, Ivo Gregurević i Žarko Potočnjak.
Čehovljeva posljednja drama, komedija u četiri čina praizvedena 1904., u zagrebačkoj je nacionalnoj kući postavljena u prijevodu Čede Price i u dramaturškoj obradi Mile Pavičević. Scenografiju potpisuje Branko Hojnik, skladatelj je Mate Matišić, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, za scenski pokret odgovorna je Anja Đurinović, a za jezične savjete Đurđa Škavić. (Hina)
