Otvorenje paviljona za obilježavanje godišnjice proboja iz Koncentracijskog logora Jasenovac održat će se danas, 15. travnja, s početkom u 18 sati, na Cvjetnom trgu u Zagrebu, a ostaje otvoren do 19. travnja. Autor koncepta je Saša Šimpraga, arhitekt paviljona je David Kabalin a dizajner Niko Mihaljević.
vrijeme: 15.04.2013. 18,00
mjesto: Zagreb; Cvjetni trg
Organizacijski odbor čine Saša Šimpraga, Aneta Lalić (SNV) i Aleksandar Milošević (SNV).
Tema paviljona je događaj koji se dogodio ujutro 22. travnja 1945. godine kada je oko 670 logoraša Konc-logora Jasenovac, na povik Ante Bakotića “Naprijed drugovi!”, krenulo u proboj.
Projekt se realizira kroz program kulture Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba ( www.snv.hr ).
Cilj projekta je doprinos kulturi sjećanja.
U paviljonu je posjetitelj posredstvom arhitekture suočen s činjenicama, a oblik i materijal paviljona oslanjaju se na autentičnu arhitekturu logora čiji materijalni tragovi nisu sačuvani.
Koncentracijski logor Jasenovac bio je logor smrti i najveće stratište u Hrvatskoj.
Logor je formiran tijekom Drugog svjetskog rata kao mjesto zatočenja, prisilnog rada i likvidacija Srba, Roma, Židova, Hrvata i drugih u cilju stvaranja etnički čistog teritorija kvislinške Nezavisne Države Hrvatske. Točan broj žrtava Konc-logora Jasenovac ne može se utvrditi sa sigurnošću, a procjena temeljena na dosadašnjim i nedovoljnim istraživanjima govori da se taj broj kreće između 80.000 i 100.000 ljudi. Minimalni broj žrtava, a za koje je utvrđeno ime i prezime, iznosi 80.914, od čega je 19.911 djece do četrnaest godina starosti.
Paviljon je osmišljen kao drveni crni kubus s jednim ulazom i bez vidljivih oznaka izvana. Izrađen je od dasaka koje su bile i osnovni materijal od kojih su nekad bile izgrađene logorske barake. Paljene daske evociraju činjenicu da su logorske barake nakon proboja spaljene i to zajedno s preostalim logorašima. Jednostavna prostorna oganizacija paviljona stvara prostor izoliran od konteksta, koji izaziva laganu nelagodu i osjećaj zatvorenosti. Ulaskom u paviljon, prolazi se kroz uski, niski i mračni hodnik i dolazi se u veći prostor koji je nenatkriven, omeđen visokim zidom i ima zemljani pod. Obrada poda prati prostornu ideju, u ulaznom hodniku je dašćani pod u laganom usponu s kojega se silazi u dvorište s utabanom zemljom. Koraci po daskama odzvanjaju, a na zemlji su prigušeni i ostavljaju trag. U dvorištu su informacije iz kojih tek tada postaje jasno o čemu se radi. Osnovne informacije na panelima govore o proboju i iznose činjenice o Konc-logoru Jasenovac. Posjetitelj je posredstvom arhitekture suočen s činjenicama, a oblik i materijal paviljona oslanjaju se na autentičnu arhitekturu logora čiji materijalni tragovi nisu ostali sačuvani.
