Hrvatsko filološko društvo iz Zagreba objavilo je u svojoj biblioteci Književna smotra dvije zanimljive anglističke knjige: 'Poetika prostora: Kovačić, Novak i Hardy' Sintije Čuljat i 'Istinito, prirodno, različito' Vanje Polić. Sintija Čuljat predaje na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a Vanja Polić na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
vrijeme: 16.01.2013.
• Sintija Čuljat,
Poetika prostora: Kovačić, Novak i Hardy. Hrvatsko filološko društvo, biblioteka Književna smotra, Zagreb 2012. Meki uvez, str. 243, cijena 120,00 kn.
Knjiga suvremene hrvatske anglistice Sintije Čuljat posvećena je poetici prijelaznog razdoblja književnosti
fin de sièclea, kojom počinje umjetnički modernizam. Autorica je odabrala Thomasa Hardya kao predstavnika engleske i svjetske književnosti, usporedila njegov pripovjedni opus s narativnim djelima hrvatskih autora, Antom Kovačićem i Vjenceslavom Novakom, te ustanovila podudarnosti književnika različitih kulturnih sredina, koji su dolazili do poetički srodnih umjetničkih rješenja.
Rad je podijeljen na nekoliko cjelina: uvodni dio u kojemu su obrazloženi socio-kulturni uvjeti Britanije i Hrvatske na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, odnos Thomasa Hardya prema umjetničkoj tradiciji, problem identiteta na primjerima djela
Među žabari i
U registraturi Ante Kovačića, književna devolucija u romanima
Posljednji Stipančići i
Dva svijeta Vjenceslava Novaka te podudarnosti oblikovanja pripovjednog prostora kod Thomasa Hardyja, Ante Kovačića i Vjenceslava Novaka.
Središnju pozornost Sintija Čuljat posvetila je dimenziji prostora te se s obzirom na elemente kronotopa spomenuti književnici prikazuju kao tvorci imaginarnog krajolika, koji zahtijeva promjenu slike o zavičajnosti i polaže pravo na «drugost».
• Vanja Polić,
Istinito, prirodno, različito. Autolegitimacijske strategije ranog britanskog romana. Hrvatsko filološko društvo, biblioteka Književna smotra, Zagreb 2012. Meki uvez, str. 313, cijena 130,00 kn
Knjiga hrvatske anglistice mlađega naraštaja Vanje Polić sastoji se od devet poglavlja u kojima autorica analizira ideološke implikacije pisanja predgovora. Predgovor, naime, ima važno mjesto u tiskanoj produkciji 18. stoljeća jer predstavlja neku vrstu nastavka dijaloga sa čitateljem i omogućuje autoru da iznese svoje poglede na roman kao književnu vrstu u nastajanju. Pritom autorica razvija vlastiti književnoteorijski model koji se temelji na analizi autolegitimacijskih strategija kojima se rani britanski romanopisci služe pri uvjeravanju javnosti o vrijednosti vlastitih djela te o nužnosti uklapanja tih djela u književni kanon.
Polićeva u prvom poglavlju daje strukturnu analizu predgovora kao zasebne književne vrste. Temeljeći se na metodologiji G. Genettea ona razmatra predgovore kao paratekstove. U tom povijesnom razdoblju predgovorni materijali predstavljaju zamalo jedini prostor na kojem romanopisci mogu legitimirati roman te ponuditi vlastitu poetiku ili pak „manifest“ romanesknog žanra u cjelini. Najveći dio knjige sastoji se od analize osamdesetak relevantnih predgovornih tekstova ranim britanskim romanima na prijelazu u 18. stoljeće. Tu se autorica usredotočuje na analizu triju „vrsta“ retoričkih strategija koje su ideologematski prožete logocentričnim shvaćanjem.
Pokazavši kako autolegitimacijske strategije funkcioniraju u predgovorima ranim britanskim romanima te kojim se uvjeravačkim reotričkim strategijama služe romanopisci, Vanja Polić zaključuje kako je u konačnici prvenstvena autolegitimacijska strategija koju rabe britanski romanopisci upravo sama retorika.
Pogovor ovoj studiji o predgovorima napisao je ugledni hrvatski anglist Stipe Grgas.
(
hfiloloskod.hr |
irenaluksic.com)
