Preskočite na glavni sadržaj

Grafike Igora Konjušaka

U Galeriji Vladimir Bužančić Centra za kulturu Novi Zagreb, u ponedjeljak, 29. listopada, u 20 sati, otvara se izložba grafika Igora Konjušaka, pod nazivom 'Melodije basova'.
vrijeme: 29.10.2012. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija Vladimir Bužančić, Centar za kulturu Novi Zagreb, Trg Narodne zaštite 2, Remetinec
url: http://www.czk-novi-zagreb.hr
'Hektičan ritam svakodnevice koji čovjekovu percepciju lomi u krhotine pred umjetnika postavlja nove zahtjeve: pronaći put do publike koristeći neestetske alate poput šoka i društveno aktualnih tema ili pak kroz likovno i vizualno vratiti promatraču svijest o stvarnosti kao varljivoj slici koja prije svega ovisi o njemu samome.

Igor Konjušak je umjetnik koji je odabrao drugu mogućnost. On inzistira na likovnim vrijednostima koristeći tradicionalna grafička znanja i interpretirajući ih u duhu geometrijske apstrakcije. Tridesetak grafika u tehnici suhe igle pozivaju nas na smireniju i univerzalniju interpretaciju svijeta. Svojim meditativnim karakterom pružaju zaklon od hektike i buke suvremenog života i otvaraju nas radosti gledanja.

Tradicionalna grafička znanja, nekad u širokoj primjeni, danas su umijeće i odlika onih koji se ne zadovoljavaju ni instant-rješenjima digitalizirane ere, niti njezinim ograničenim likovnim vrijednostima. Baš kao slikarstvo, kiparstvo i analogna fotografija, tradicionalna grafika pridaje osobitu važnost podlozi, materijalima i tehničkim postupcima, dakle materijalnim i gradbenim segmetnima rada. Za sve to potrebno je mnogo vremena, znanja i vještina, a pored svega strpljenja. Međutim, vrhunsko poznavanje tehnika i tehnologija nije dovoljno da bi se postalo umjetnikom. Bez otvaranja unutrašnjeg oka i sposobnosti da se viđeno sublimira i iskaže načinom dostojnim naziva umjetnička forma, zanatlija ne postaje umjetnikom.


Igor Konjušak je tijekom svoga tridesetogodišnjeg stvaralaštva ujedinio vrsno poznavanje grafičkih tehnika i dosljedan, autorski zaokružen likovni izraz, formalno reduciran na čvrstu tektoniku geometrijskih sastavnica. U tom svijetu apstraktnih formi autorsku osobnost prepoznat ćemo ne po crtežu, nego po majstorstvu otiskivanja u kojem se koristi likovnim potencijalom sama postupka i imanentnoj mu procesualnosti. Razumijevajući podlogu jednakovrijednom otisku, u konstruiranju prostora slike opetovanim otiskivanjem istih ili različitih matrica, Konjušak ponekad istražuje prostorne odnose, a katkad ih razvija u rafinirane tonske skale obojenih polja.

Autorov karakterističan geometrijski repertoar u recentnim je suhim iglama obogaćen izrazitijim simboličkim konotacijama, a postupak konstrukcije dobiva protutežu u destrukciji. Ipak, perforacije koje autor naziva destrukcijama i dalje, u čvrstoj tektonici geometrijskih kompozicija, ne ugrožavaju konstruktivističku gradbenost. Za razliku od ranijih iluzioniranih rupa, stvarni proboji omogućili su prodor fizičkog prostora u dvodimenzionalnu plohu, ostvarujući kvalitete svojstvene spacijalizmu Luciana Fontane i naznačujući tako granicu prelaska slike u objekt i prostornu grafičku instalaciju. No na planu značenja i simboličkih konotacija te rupe otvaraju mogućnost nekih novih interpretacija. Konjušak se ne zadovoljava znanim i dovršenim konceptualnim predlošcima te stoga varira isti motiv unutar serije, koji u svojim inačicama otkriva različite kvalitete i moguća značenja istoga motiva. Pozivajući promatrača primarno na gledanje - suprotstavljanjem svijetlih i tamnih partija, odnosima punog i praznog te izjednačavanjem postupaka konstrukcije i destrukcije - on ga navodi na vlastitu simboličku interpretaciju motiva. Formalnoj uzdržanosti i racionalnoj gradbenosti autor u kontrapunkt postavlja tihu čulnost crnih rastera. U njihovim skrovitim prostorima ćutimo melodiju niskih tonskih skala, zvuke smeđih, ljubičastih i modrih basova, vibraciju gongova koja odzvanja u utrobi našeg intuitivnog bića.

Konjušakovu likovnu misao stoga prepoznajemu kao iskrenu 'ekspresiju čiste realnosti' (Mondrian), koja u kontekstu recentne likovno-vizualne produkcije ima svoju karakterističnu vrijednost. Svjedoci smo   da   zbog   sve   izrazitije   tendencije konceptualnom u suvremenoj umjetničkoj praksi rapidno pada kvaliteta radova, drugim riječima, postalo je bitno što se govori, ali ne i kako. Sveopća virtualizacija i udaljavanje od metijera propušta prepoznati da se u načinu govora otkriva autentičnost govornika. U autorskoj osobnosti Igora Konjušaka plemenita samozatajnost i asketski moral forme ne dopuštaju blebetanje. Jer govoriti može svatko, a reći mogu tek neki.' Anita Zlomislić