Preskočite na glavni sadržaj

Izložba Grge Antunca: Medalje i plakete iz fundusa Moderne galerije

U četvrtak, 11. listopada, s početkom u 19 sati, u Modernoj galeriji u Zagrebu, otvara se izložba Grge Antunca  - 'Medalje i plakete iz fundusa Moderne galerije'. Izložba ostaje otvorena do 28. listopada. Autorica izložbe i kataloga je Tatijana Gareljić, viša kustosica Moderne galerije
vrijeme: 11.10.2012.
mjesto: Zagreb; Moderna galerija, Andrije Hebranga 1
url: http://www.moderna-galerija.hr
U Zbirci medalja i plaketa Moderne galerije u Zagrebu nalazi se četrdeset medalja i plaketa hrvatskog kipara i medaljera Grge Antunca. Sve spomenice su iz Zbirke medalja i plaketa inž. Dragutina Mandla. Sitnoplastičarski radovi uglednog hrvatskog kipara nastali su  od tridesetih godina 20. stoljeća do 1961. godine. Naime, u Zbirci se nalazi šesnaest autorovih djela, s tim da su pojedina djela izvedena u više inačica, u raznim tehnikama i materijalima. Lijevana su ili kovana u bronci, bakru ili srebru. Ima sadrenih modela, originala, međuredukcija i redukcija. Osim u kovinama, radi i u nemetalima, gravira u bjelokosti  ili rezbari u  drvu.

U portretnim spomenicama do izražaja dolazi oštro zapažanje i realiziranje najkarakterističnijih crta modela. Vještina portretnog izričaja Grge Antunca vrsnoćom je obilježila umjetnikov kiparski, ali i medaljerski opus. Najuspješnija su mu portretna medaljerska djela upravo ona u kojima je ostvaren osobni odnos s portretiranim modelom, gdje je u prvom planu psihološka karakterizacija modeliranih osoba, uz neizostavni realistični prikaz (Emanuel Vidović, Mirko Rački).

Djela male plastike intimističkog sadržaja izvodi nježno i poetično. Najčešće dragocjeni sadržaj izravno gravira na podjednako dragocjeni materijal kao što je bjelokost (Majka s djetetom). Grga Antunac na društveno angažiranim medaljama i plaketama oblikuje figuralne kompozicije u plastičnom realističnom izričaju (JUFIZ, Kuglački savez). U istoj maniri rješava likovne prikaze na modelima kovanica za jugoslavenske dinare.

Grge Antunca tijekom svog stvaralačkog rada realizirao je  tridesetak medaljerskih djela. U  fundusu Moderne galerije u Zagrebu nalazi se respektabilan dio. U povodu 105. obljetnice umjentikova rođenja, njihova obrada, publiciranje i prezentiranje javnosti doprinosi boljem upoznavanju umjetnikova medaljerskog opusa kao relevantnog doprinosa sveukupnom hrvatskom medaljerstvu.

Grga Antunac rodio se u Šibeniku 1906. Godine. Kiparski odjel Obrtne škole završio je u Splitu 1926. godine. Kiparstvo je studirao  na Državnoj akademiji  umjetnosti u Zagrebu od 1926. do 1932. godine, kod  profesora Ivana Meštrovića i Frana Kršinića. Posljednje dvije godine na Akademiji pohađao je specijalku kod Ivana Meštrovića. Kao stipendist Republike Francuske, tijekom 1932/33. godine boravi u Parizu proučavajući umjetnička djela po galerijama. Do 1937. godine pomaže Meštroviću na obiteljskom mauzoleju u Otavicama za kojeg kleše reljefe te granitne karijatida za spomenik Neznanom junaku na Avali. U vlastitu kuću s atelijerom u Zagrebu seli iz Splita 1937. godine.  Od 1937. do 1941. godine pomagao je Antunu Augustinčiću pri izradi konjaničkih skulptura i drugih javnih spomenika ( Niš, Skoplje, Batina Skela, Banja Luka). Od 1945. godine imenovan je docentom, a kasnije i profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti (predaje Modeliranje glave i Obradu kamena). Pedagoški rad obavljao je do kraja života.

Od 1937. do 1949. godine sudjelovao je na desetak kiparskih natječaja za spomeničku plastiku te izradu kovanog novca. Od javnih spomenika izveo je spomenike palim borcima NOB-e u Garešnici (1947-1948) i Salima na Dugom otoku (1949). Posljednje monumentalno djelo su brončane vratnice na bočnom (1968) i glavnom portalu (1969) šibenske katedrale s prizorima Novog i Starog zavjeta, izveo je po uzoru na renesansne majstore. Oblikovao je sitnu plastiku i veće kompozicije u gotovo svim klasičnim materijalima: mramoru, bronci, drvu, sadri, terakoti, slonovoj kosti. Središte njegove kiparske preokupacije je ljudski lik  kojeg realizira realistički, lirski i intimistički. Brončani portreti su mu realistični, dok intimistički oblikuje djela rezana u bjelokosti i drvu. Izdvajaju se njegovi lirski ženski aktovi klesani u mramoru. Antunčev osobni  izričaj upečatljiv je na ciklusu komornih figura zlarinskih žena pri svakodnevnom  radu. Oblikovane su u bronci i terakoti, a nastaju od 1937. do 1941. godine. Umijeće rukovanja materijalima i oblicima uočljivo je na tridesetak realiziranih medalja i plaketa. Umro je u Zagrebu, 15. siječnja 1970. godine.