Preskočite na glavni sadržaj

Nika Radić na izložbi u Berlinu

Od 16. do 25. lipnja, u LoBe galeriji u Berlinu, Njemačka, organizira se međunarodna grupna izložba, pod nazivom 'Smashed', na kojoj se, među ostalima, predstavlja i Nika Radić.
vrijeme: 16.06.2012.
mjesto: Benkovac, Croatia
url: http://lobeart.eu
Umjetnici: Adrian Crawley, Konstantino Dregos, Terri Hawkins, Tatiana Echeverri Fernandez, Phanos Kyriacou, Jon Meyer, Ulrike Mohr, Sabine Pankratz, Irene Pätzug, Lucy Powell, Nika Radic, Alexandra Schlund, Jaro Straub, Sinta Werner.

LoBe je novi istraživački prostor za suvremenu umjetnost, koji umjetnicima omogućuje razvijanje njihovih praksi u okruženju koje potiče dijalog, suradnju, izlaganje te interdisciplinarna istraživanja. Cilj projekta je razvijanje smislenih istraživačkih veza unutar međunarodnog konteksta, dajući priliku umjetnicima iz UK-a da surađuju s umjetnicima, piscima i teoretičarima iz Berlina.

'Umjetnički rad Nike Radić je nastao i razvijao se u kontekstu postmoderne skulpture da bi zatim bio preorijentiran u kulturalna istraživanja ljudske komunikacije, prije svega, mikroekoloških situacija vizualne i verbalne komunikacije, percepcije te kritičkog uspostavljanja granica ljudskih privatnih i javnih odnosa. Ona danas radi sa digitalnim videom i videoinstalacijama ili instalacijama/ambijentima 'kulturalnih tragova' suvremene globalne/tranzicijske, odnosno, internacionalno i regionalno locirane javne i privatne komunikacije.

Umjetnički rad/djelovanje Nike Radić je uključen u složene umjetničke prakse koje se često imenuju 'umjetnost u doba kulture'. To znači da ona istražuje mogućnost vidljivosti mikro-situacija, kontradikcija ili naprslina ljudske individualnosti i društvenosti. Pri tome, njena istraživanja nemaju didaktički karakter kao što to imaju istraživanja suvremenih aktivista u polju kulturalnog rada, već su usmjerena ka realizacijama situacija i događaja koji pokreću afektacijsko djelovanje na gledatelja i često suučesnika.

Za realizaciju njenog rada nije bitno otkrivanje pojavnosti 'starih' ili 'novih' umjetničkih medija, već njihovo – novo medijsko - izvođenje kojim se otkriva problem, konflikt ili indiferentnost uspjele, odnosno, neuspjele komunikacije. Prezentacija 'singularnog slučaja komunikacije' treba pokrenuti mehanizme i pojavnosti mehanizama bitnih za oblikovanje 'događaja ljudskog' života. Drugim riječima, Nika Radić radi prije svega sa spektakularizacijom mikro ili makro komunikacijskih pojavnosti i djelovanja, a to znači bazičnim 'biotehnologijama' društva.' Miško Šuvaković